|

U spomen Gorana Jakovca (Goran to gore vidi sve)

Goran Jakovac bio je ponosni otac, brat, suprug i sin, suborac i pripadnik 2. gardijske brigade Gromova, 1. i 3. pješačke bojne. Goran Jakovac bio je čovjek velika srca, do danas nezaboravljen, a čiji sin, Giovanni, odaje svom ocu počast ekskluzivnim koncertom i promocijom zbirke poezije “Netko to gore vidi sve”, 19. kolovoza, ove godine u Crikvenici.

Neke osobe nikada neće biti, niti ne mogu biti izbrisane iz sjećanja, posebice Goran, koji i dalje živi u mislima i dijelima njegovog sina jedinca kojemu je u naslijeđe ostavio fotografije, pisma i dokumentaciju, a koja je postala dio autobiografske zbirke poezije. Simboličan i znakovit naslov zbirke pjesama “Netko to gore vidi sve” kojim nam se sin Gorana obraća, poručuje da Goran, iako više nije ovdje sa nama, vidi gore sve, a njegov sin jedinac putem pisma svom ocu i fotografijama koje su ostale iza njega, prenosi uspomene i poruke onima koji su sa njim živjeli, prijateljevali, poznavali ga i sa njime se borili u Domovinskom ratu.

Kako i sam Giovanni često tvrdi, u životu se ništa ne događa slučajno, pa tako slučajno nije nastala ni zbirka poezije “Netko to gore vidi sve”. Kao otac, Goran je bio svom sinu uzor i čvrsti oslonac, a Goranova smrt ostavila je tragove u životu njegovog sina kao i Darinke, Goranove majke. Giovanni dugo vremena nije mogao prihvatiti da njegovog oca fizički nema, a sam Giovanni će potvrditi kako je sve započelo s objavom uspomene na 9. godišnjicu smrti njegovog oca u “Novom Listu” prošle godine. Od tada, njegova baka Darinka, Goranova majka, Sanja, Goranova supruga i Giovanni zajednički prikupljaju priče, fotografije, pisma i ostale dokumente, a završni trenutak uslijedio je nakon što je Giovanni kontaktirao Udrugu ratnih veterana 2. Gardijske brigade Gromovi i Udrugu ratnih veterana Domovinskog rata “Crne mambe” te je osim fotografija, svog oca vidio na video snimci s bojišta “Gromovi, Crne Mambe u VRO Oluja na pravcu prema Petrinji”, autorsko djelo brigadira HV-a Stjepana Štefa Domjanića – Brce.

Prikupljen je opsežan opus materijala koji prate Goranov život od djetinjstva pa sve do života na ratištu za vrijeme Domovinskog rata. Većina fotografija dio je ciklusa unutar zbirke “Netko to gore vidi sve”, pod nazivom “Prijestupna godina”, u kojem Giovanni opisuje životna iskustva u formi kratkih priča, a ciklus započinje pismom Giovannija svom ocu, Goranu.

Završetkom prikupljanja dokumentacije o svom ocu, Giovanni je prihvatio da njegovog oca fizički više nema među nama, no i dalje Goran nas promatra i živi u svima nama (Goran to gore vidi sve).

Goran Jakovac ostavio je veliki dio sebe na ratištu, boreći se srčano uz svoje suborce i kolege. Goran Jakovac pristupio je 2. gardijskoj brigadi Gromovima 1991. godine, u kojoj je obavljao dužnosti strijelca i vozača tijekom 1991. i 1992. godine, a na ostalim terenima, dužnosti zapovjednika borbene grupe i zapovjednika desetine.

Od 1991. godine proveo je na prvoj crti bojišnice Banovine gdje je sudjelovao u obrani linije Međurače, Svete Katarine i u obrani linija Glinske poljane, te na Karlovačko-dugoreškoj bojišnici.

1992. godine sudjeluje u obrani šireg područja Sunje s težištem na željezničkoj postaji i Livanjskoj bojišnici gdje je sa suborcima učvršćivao liniju obrane HVO-a i sudjelovao borbenom djelovanju i pomicanju linija na koti Cincar i Glamočkom polju. Branio je 1992. godine na Bosansko posavskom ratištu i Dubrovačkom ratištu pri osolobađanju sela Ivanjica, kote Vlaštica te rubnih kota Popova polja.

1993.odlazi u obranu Novigradsko Zadarske bojišnice i sudjeluje u obrani dostignutih linija u operaciji Maslenica i oslobođanju sela Gregurići. Iste godine vrijeme provodi u Sunji i Bobovcu te na terenu Banovine gdje osigurava liniju razgraničenja Šestanj – Kokerina.

1995.godine, sudjeluje u operaciji “Oluja” u napadnim dijelovima od sela Gora, probijanju prve crte, oslobađanju sela Strašnik te djeluje na potezu Gora – Sibić – Pecki – Gornja Bačuga – Maja – Gvozdansko – Dvor na Uni. Iste godine sudjeluje u akciji “Una”, utvrđivanju državne granice RH na rijeci Uni, dok 1996.godine sudjeluje u osiguranju državne granice na liniji Uštica – Hrvatska Kostajnica.

Tijekom rata, Goan je nazočio ranjavanju svojih suboraca Željka Krajačića i Josipa Bursića na banijskoj bojišnici tijekom 1991.godine, ranjavanju Stanka Turkovića, Franje Samardžića, Dragutina Kosa i ranjavanju Josipa Grgića 1995. godine.

Goran je bio izložen neprijateljskom granatiranju i puščanoj vatri kroz sve terene, okruženju i zasjedi na Posavskom ratištu 1992. godine te ulasku u neprijateljsku zasjedu u 5. mjeseca 1992. godine (Cincar).

Tijekom borbenih djelovanja postrojbe 1995.godine u selu Šanja, uslijed detonacije neprijateljske granate zadobio je povredu desnog ramena.

Odlukom prvog hrvatskog predsjednika doktora Franje Tuđmana, Goran Jakovac, odlikovan je spomenicom Domovinskog rata 1990. – 1992., Spomenicom Domovinske zahvalnosti i medaljom “Oluja” te plaketom 2. gardijske brigade “Gromovi” i 1. bojne  “Crne mambe”.

Goran Jakovac rođen je 05. sječnja 1964. u Rijeci, a preminuo 10. listopada .2007. godine u Driveniku.

Kako Netko to gore vidi sve, tako je Goran putem sina Giovannija omogućio da se svi koji su ga poznavali, još jednom s njim susretnu na promociji zbirke poezije i ekskluzivnom koncertu “Netko to gore vidi sve”, ovog ljeta u Crikvenici 19. kolovoza s početkom u 20 sati u lapidariju hotela “Kaštel”.

Tekst: Tanja Malbaša

Odgovori