U velikoj dvorani Matice hrvatske na poziv Memorijalno dokumentacijskog centra domovinskog rata peteročlano izaslanstvo Udruge ratnih veterana 2. gardijske brigade “Gromvi” na čelu s nekadašnjim zamjenikom zapovjednika TG 2. gbr Gromovi na Livanjskoj bojišnici umirovljenim pukovnikom Ivanom Mandićem sudjelovalo je 27. travnja 2012. god. na Tribini ” Uloga i značaj livanjske bojišnice u Domovinskom ratu – Presudna uloga Livanjske bojišnice , dok je umirovljeni ratni veteran Gromova, pukovnik Boris Jacović, ratni zapovjednik TG 2. gbr na Livanjskoj bojišnici kvalitetno prezentirao ulogu 2. gardijske brigade. Kako biste vidjeli kako je bilo prenosimo vam cjelovit članak s događaja kojega smo preuzeli s portala Zavičajnog kluba livanjskih studenata ( http://www.zkls.hr/)
Po riječima admirala Domazeta-Loše, slobodni smo koristiti naziv Livanjsko bojište umjesto bojišnica, zbog strategijske važnosti
S namjerom prezentacije činjenica o sudjelovanje Hrvatske i hrvatskih postrojbi u otporu srpskoj agresiji na Bosnu i Hercegovinu, u Zagrebu je, u Velikoj dvorani Matice hrvatske, 27. travnja 2012. održan okrugli stol Obrana Hrvatske i Bosne i Hercegovine, Livanjska bojišnica – travanj 1992. Dakako, skup je posvećen i obilježavanju 20. obljetnice osnivanja Hrvatskog vijeća obrane i 20. obljetnice obrane Livna. Organizirali su ga Hrvatski memorijalno-dokumentacijski centar Domovinskog rata, Hrvatski institut za povijest i Matica hrvatska, uz potporu Zagrebačkog kluba livanjskih studenata. Pozdravne riječi, u kojima je naglašeno da je prezentacija činjenica o događajima na Livanjskom bojištu važna za historiografiju, ali da je u ovom trenutku još važnija kao odgovor na pokušaje nametanja krivnje Hrvatskoj da je „izvršila agresiju na BiH“ te na nastojanje da se razbije zajedništvo Hrvata, uputili su Zorislav Lukić, glavni tajnik Matice hrvatske, dr. Jasna Turkalj, ravnateljica Hrvatskog instituta za povijest i dr. Ante Nazor, ravnatelj Hrvatskog memorijalno-dokumentacijskog centra Domovinskog rata.
Iz navedenih izlaganja sasvim je jasno da je uloga Livanjskog bojišta u proljeće 1992. bila od strateškog značaja, jer su na tom području hrvatske snage uspjele zaustaviti snažan napad velikosrpskih snaga te obraniti Hrvatsku i BiH,. Jednako tako, događaji na Livanjskom bojištu, uz ostala bojišta, pokazali su da se rat u Hrvatskoj i BiH mora promatrati kao jedinstveno i neodvojivo ratište, te da se samo suradnjom i zajedništvom Hrvata iz Hrvatske i BiH moglo oduprijeti tada daleko nadmoćnijem neprijatelju. Crta razdvajanja uspostavljena uspješnom obranom Livna u proljeće 1992. ostala je nepromijenjena sve do kraja 1994., a područja Livanjskog polja i planine Dinare postala su osnovicom s koje se krenulo u oslobodilačke akcije i operacije hrvatskih snaga („Cincar“, „Zima ’94“, „Skok“ 1 i 2, „Ljeto ’95“, „Oluja“, „Maestral“, „Južni potez“). Pobjednosnosnim operacijama, koje su također bile od strateškog značaja“, oslobođeni su okupirani dijelovi hrvatskog teritorija i veliki dio BiH. Uz zainteresirane građane, u ispunjenoj dvorani Matice hrvatske izlaganja su slušali i brojni sudionici obrane Livna, hrvatski branitelji te, što je posebno važno, veći broj studenata. Komentar pukovnika Mihaljevića na tribinu:
„Dvadeset godina od obrane Livna je zbilja jedna vremenska distanca s koje se razine može vrlo kvalitetno sagledati sve ono što se događalo prije 20 godina, s tim da se naznači uloga i značaj livanjske bojišnice. Livanjska bojišnica je bila strategijska osnova, u oslobađanju Hrvatske je odigrala jednu od presudnih uloga, bila je strateška osnovica za izvođenje pripremnih napadnih operacija prije Oluje kao što su Cincar, Zima ’94. … koje su dovele do Oluje takvu kakvu danas znamo. Znači Oluja u ovome obliku sigurno ne bi bila na takav način mogla biti izvedena bez ovih pripremnih operacija sa livanjske crte, livanjske bojišnice. Imali smo čast biti dio tih operacija.“
