U Petrinji obilježena 22. obljetnica 1. gardijske brigade “Tigrovi”

0
1421

 

UTORAK, 06. 11. 2012.

 

Nakon jučerašnjeg obilježavanja 22. obljetnice osnivanja 1. gardijske brigade “Tigrovi” u Rakitju i Zagrebu, u vojarnama “Vitez Damir Martić” i “Croatia”, te svetom misom za poginule, nestale i umrle “Tigrove” u crkvi Sv. Mati Slobode, danas je obilježavanje nastavljeno u petrinjskoj vojarni “Pukovnik Predrag Matanović”. U ovoj vojarni Oružanih snaga RH već petu godinu zaredom zajedno s 2. mehaniziranom bojnom “Gromovi” djeluje 1. mehanizirana bojna “Tigrovi” Gardijske motorizirane brigade. To je postrojba koja nosi ime, njeguje stečevine i čuva uspomenu na ovu legendarnu gardijsku brigadu iz Domovinskog rata. Proslava obljetnice i Dana postrojbe 1. mb “Tigrovi” počela je svečanim postrojavanjem pripadnika postrojbe. Zapovjednik 1. mb “Tigrovi” gmtbr, bojnik Romeo Horvat, koji je i sam ratni veteran 1. gardijske brigade “Tigrovi” pred postrojenim pripadnicima “oživio je” taj 5. studenoga 1990. kada je u bazi Rakitje nadomak Zagreba brigada osnovana kao postrojba za posebne namjene Ministarstva unutarnjih poslova i prisjećajući se slavnog i teškog ratnog puta ove postrojbe.

Tigrovi su svoj ratni put počeli na Plitvicama, na Krvavi Uskrs, pa su se nizali tereni od Pakraca, Erduta, Iloka, Vukovara, Nove Gradiške, Novske, Petrinje… Tijekom Domovinskog rata nema bojišta na kojemu nisu sudjelovali pripadnici Tigrova. U Hrvatskoj nema općine i grada iz kojega nije bilo Tigrova. Kroz 1. gardijsku brigadu Tigrove prošlo je preko 11000 branitelja, 1711 ih je ranjeno, preko 200 Tigrova prošlo je torture srpskih logora. O težini i odgovornosti koju su tijekom ratnog puta podnijeli Tigrovi u stvaranju Domovine svjedoči broj od 367 poginulih i šest nestalih branitelja – Tigrova. Slogan “Za Hrvatsku kao Tigar” i danas odjekuje. Današnji mladi Tigrovi uzorom na svoje utemeljitelje, slavne i ponosne Tigrove izvršavaju najzahtjevnije zadaće koje pred njih stavljaju Oružane snage Republike Hrvatske. Tigrovi su do danas bili prisutni u svim misijama koje je pružala RH.

Postrojenim pripadnicima 1. mb “Tigrovi” u ime zapovjednika Hrvatske kopnene vojske general bojnika Dragutina Repinca dan postrojbe čestitao je načelnik stožera Gardijske motorizirane brigade brigadir Tihomir Kundid koji je ujedno istaknutim pripadnicima bojne podijelio pohvale dodijeljene od zapovjednika brigade, brigadira Borisa Šerića.

tekst: Robert Ćaran; foto: Željko Anđelić

 

Nakon postrojavanja, u kapelici sv. Ilije Proroka vojni kapelan ove postrojbe, don Milenko Majić služio je svetu misu za poginule, umrle i nestale pripadnike 1. gardijske brigade “Tigrovi”. U homiliji je istaknuo kako su mnogi početkom stvaranja domovine i Domovinskog rata odlučno i dragovoljno riskirali svoju sigurnost, položaje i svoje živote za obranu domovine. Istaknuo kako danas vojnik kada pristupa u vojnu službu ima sve uvjete, od odjeće, obuće, smještaja, hrane i plaće, i spreman je za obučavanje, dok su naši branitelji bili bez ičega, i da im za tu hrabrost, vjeru i ljubav, poglavito poginulim i ranjenim “Tigrovima” trebamo uvijek zahvaljivati. Dalje je naglasio da se trebamo nadahnjivati na žrtvi naših branitelja, posebno istaknuvši odlučnost i spremnost “Tigrova”, jer poznato je gdje bi došli “Tigrovi” nije više bilo uzmicanja, nego se kretalo u oslobađanje. Hrabrost Tigrova i svih branitelja ulijevala je sigurnost Hrvatskom narodu koji to i danas cijeni. “Neka nas njihova žrtva i njihova odanost danas nadahnjuje, jer mi danas ne smijemo pokazati malodušnost, ne smijemo posumnjati u sebe kada oni u tim teškim vremenima nisu posumnjali. Neka nam žrtva 367 poginulih “Tigrova”, i onih 1700 ranjenih koji su dali dijelove svoga tijela budu temelj, a mi danas izgrađujmo tu zgradu. Izgrađujmo tu Domovinu da bude lijepa, ponos i nama i njima.”

Nakon mise u vojarni je za sve pripadnike bojne “Tigrova” zapovjednik Horvat održao povijesni sat o stvaranju, ulozi i značaju 1. gardijske brigade u Domovinskom ratu u sklopu kojega su prikazani filmovi  “Tigrovi 1990.-2010.” i “Tigrovi danas”.

Homilija vojnog kapelana

Želim se zajedno s vama vratiti u sjećanja prije 22 godine, u ono vrijeme kad je Domovina tek bila u povojima, kad je osnovana, proglašena, kad ju je Hrvatski narod na referendumu izabrao i kada je radostan počeo u njoj živjeti. Na to me “tjera” i ovo današnje evanđelje koje smo slušali. Kaže Isus kako je neki domaćin, gazda, napravio večeru. Hrvatski je narod 90-tih napravio Domovinu, proglasio Domovinu, i pozvao je sve one koje žele u njoj živjeti, da u njoj mogu živjeti, no neki nisu htjeli. Nekima se to nije svidjelo, i oni su se protiv toga djeteta pobunili i digli nož, pušku, tenk… Htjeli su to dijete, ne ozlijediti, nego ubiti. No bilo je tada i onih koji su rekli ne. To dijete nećete ubiti, ono će živjeti. Ja ću za to dijete život dati, ja ću tom djetetu u obranu stati, ja ću to dijete njegovati. Bilo je onih koji su poput ovih gosta iz evanđelja koje je pozvao domaćin na večeru rekli, znate što, ja sam kupio njivu, volove, moram ići isprobati, moram ići vidjeti, oženio sam se, ne mogu ja… Bilo je i onih među nama koji su rekli, pa nije to moj rat, nije to moja briga, ali na radost našu imali smo tada mlade momke i djevojke koji su se odazvali pozivu toga djeteta. Kad danas gledamo vaš dolazak, poglavito vas mlađih u službu, vi imate zajamčenu odoru, čizme, plaću, imate zajamčen smještaj, hranu. Dakle pred vama je samo da dođete i obučavate se i da izvršavate zapovijedi koje se pred vas stavljaju. Evo ovdje ovi ratni veterani koji su još u službi sjećaju se toga vremena kada nisu imali ni odore, ni čizama, ni smještaja. Oni su se dragovoljno javili i dragovoljno pošli to dijete braniti. Nisu imali ni oružja. Vi danas imate oklopna vozila “Patrie”, tenkove, topništvo, najnovije hrvatske puške i samokrese, a oni su oklopnjak radili od kamiona koji je jedva sebe mogao pokrenuti. Dakle vi danas imate sve, no mi se moramo vratiti u ona vremena da bismo tim 367-ci poginulih Tigrova i onim 11000 Tigrova prošlih kroz brigadu mogli zahvaliti što su se hrabro odazvali. Zahvaliti im što su tada riskirali svoje živote i svoje položaje. Mi danas ne riskiramo ništa, a oni su tada riskirali jer nisu znali hoće li se moći obranati, ali su vjerovali da hoće. I krenuli su u obranu, a kasnije u oslobađanje. Nedavno s Udrugom ratanih veterana Tigrova i gromova sam bio na 20. obljetnici oslobađanja dubrovačkog zaleđa i juga Hrvatske, i vidio sam, bio sam svjedokom kako ti ljudi, civili, građani, pozdravljaju Udrugu Tigrova i Gromova, pozdravljaju i raduju se što su im došli u goste, što su došli na svoje, na ono što su oni oslobodili. Ljudi ih časte, rukuju se s njima, slikaju, ljudi ih pozdravljaju. Bio sam tada ponosan što sam pripadnik Hrvatske vojske, jer ta Hrvatska vojska u svome narodu nije izgubila kredibilitet, ništa od onoga što bi neki htjeli da izgubi. Hrvatski narod i danas vjeruje u tu vojsku. Vi danas morate vjerovati u sebe, nadahnjivati se na žrtvi vaših prethodnika. Sjećam se tih ratnih godina kada sam bio kapelan na župi, na južnom bojištu, i kada su došli Tigrovi. Tada smo znali da nema više povlačenja, prepuštanja svoga teritorija neprijatelju. I tada su kamen po kamen oslobađali, oslobađali su jug Hrvatske. Neka nas njihova žrtva, njihova odanost danas nadahnjuje, jer mi danas ne smijemo pokazati malodušnost, ne smijemo posumnjati u sebe kada oni u tim teškim vremenima nisu posumnjali. Neka nam žrtva 367 Tigrova i onih 1700 ranjenih koji su dali dijelove svoga tijela u naše temelje, budu temelj a mi danas izgrađujmo tu zgradu. Izgrađujmo tu Domovinu da bude lijepa, ponos i nama i njima. I završio bih s onim epitafom koji stoji u kenotafu u zavjetnoj crkvi Svete Mati Slobode u Zagrebu, koja je posvećena svim poginulim hrvatskim braniteljima: Ostavili smo vam barjak čestitosti, nastavite ga nositi, a ako vam je težak, utaknite ga u zemlju gdje počivaju kosti naše, mi ćemo ga držati. To je poruka danas nama svima, osobito Vama dragi pripadnici Tigrova, danas čestitajući Vam vaš dan i želeći vam da budete pravi Tigrovi, nasljednici legendarne 1. gardijske brigade “Tigrovi”.

www.vojni-ordinarijat.hr

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here