Kako bi se prisjetili Dana ponosa i slave, povodom 25.obljetnice VRO „Oluja“, objavljujemo sadržaj iz Monografije 2. gbr koji opisuju ulogu Taktičke stupine 1 (TS-1) 2. gbr Gromovi u toj operaciji.
Prvoga dana operacije Oluja (4. kolovoza 1995.) Taktička skupina 1 (TS-1) uspjela je, po izvršenoj topničkoj pripremi napada obuhvatnim djelovanjem ovladati pilanom “Finel” i ući u naselje Kolonija te, uz velike napore i jaki neprijateljski otpor, izbiti na takozvanu bijelu cestu u Kotar šumi.
Snage domaćih izabranih vojnika koje je vodio zapovjednik satnije Božo Martan, upućene su u područje Kotar šume (Mancov curak i Šumareva kućica) kako bi osiguranjem toga područja stvorili uvjete za daljnji napad tim smjerom. Za izvršenje ove zadaće, snage su pojačane preusmjerenim protuoklopnim sredstvima i dodatnim oklopnim snagama. Također su bili pojačani časnikom za vezu iz 57. brigade koji je imao vezu sa svojim zapovjedništvom na Komarevu. Poslije početnog uspjeha u Kotar šumi i dolaskom u područje Šumareve kućice, nailaze na zasjedu i u toj je borbi smrtno stradao zapovjednik samostalne satnije Božo Martan. Nakon što se na tom smjeru nije uspio probiti dio oklopa kroz Kotar šumu, snage su se uz velike gubitke izvukle prema Koloniji. Na ovom smjeru situacija je bila dodatno složenija zbog izuzetno gusto miniranog zemljišta, posebno u zahvatu Kotar šume i na potezu između ceste i pruge na desnom krilu napada. Zbog toga su snage TS-1 bile u zbijenom rasporedu na dosta uskom prostoru s ograničenom mogućnosti uporabe oklopnih snaga duž bojišta.
Snage 2. pješačke bojne, koje je vodio pukovnik Predrag Matanović, na smjeru svojeg djelovanja konstantno su trpile preciznu neprijateljsku minobacačku i topničku vatru. U području Kolonije smrtno su pogođeni satnik Jadranko Cumbaj, časnik odgovoran za protuoklopnu borbu u Brigadi pronalazeći najpovoljniji položaj za neutralizaciju neprijateljskoga oklopa koji je djelovao iz područja Češkog Sela, i satnik Stjepan Hrvojić-Pepo, pomoćnik zapovjednika 2. pb za PD koji je sudjelovao u pješačkom napadu.
Prilikom ovladavanja petrinjskim naseljem Kolonija kod Češkog Sela, na samom ulazu u naselje, kod prve kuće, ranjen je pukovnik Predrag Matanović, zapovjednik Bojne. U njegovoj blizini bio je zapovjednik TS-1, brigadir Mile Krišto i skupina časnika iz Brigade i Bojne (Mato Kunkić, Milan Matanović, Nino Musolin i Oliver Mioković) koji su razmatrali razvoj napadnih djelovanja. Nakon ranjavanja, Predragu Matanoviću pružena je prva pomoć te je pozvan sanitet za daljnje zbrinjavanje. Međutim, zapovjednik Matanović na osobno inzistiranje odbija napustiti borbeni položaj svoje postrojbe. Neprijatelj je žestoko, iz svih raspoloživih sredstava, granatirao hrvatske snage tako da je razmjena topničke vatre bila vrlo žestoka.
Nažalost, u toj razmjeni vatre Predrag Matanović je gelerom meprijateljske granate ponovno teško i smrtno ranjen. Gotovo u isto vrijeme dolazi sanitet. Bez obzira na brz dolazak saniteta i brzu intervenciju suboraca koji ga unose u vozilo i šalju u bolnicu u Sisak, ratni zapovjednik Predrag Matanović nije preživio. Preminuo je nedaleko od svojega kućnog praga u rodnoj Mošćenici. Koliko je pukovnik Predrag Matanović značio kao časnik, vođa i zapovjednik, bilo je odmah vidljivo iz reakcije, posebno nižih zapovjednika, koji su bili u velikom šoku i nevjerici. Nakon spoznaje da je poginuo pukovnik Matanović, dolazi još jedan šok. Naime, u Koloniju dolazi general Ivan Basarac i poslije konzultacija sa zapovjednikom TS-1, informira da je u Kotar šumi smrtno stradao i zapovjednik 57. brigade bojnik Stjepan Grgac koji je s dijelom snaga imao zadaću presijecanja komunikacije Petrinja – Hrvatska Kostajnica.
Na petrinjskom smjeru napada (57. brigada i TS-1) poginuli su zapovjednici postrojbi, a veliki dio ljudstva i tehnike izbačeno je iz stroja. Temeljem prosudbe, general Basarac osobno je zapovijedio da se nastavi napadno djelovanje prema Češkom Selu kako se neprijatelj ne bi preusmjerio na glavninu 2. gbr u području sela Gore i udarom u bok primorao Gromove na obranu, čime bi bila ugrožena cijela operacija. Otpor neprijatelja bio je čvrsto utvrđen i organiziran s dominantnog terena. Zbog snažnog otpora neprijateljskih snaga u području Češkog Sela, zapovjednik TS-1 u dva je navrata zatražio zračnu potporu. Tijekom borbenih djelovanja prvoga dana, TS-1 je imala gubitke u ljudstvu. Poginuli su Predrag Matanović, zapovjednik 2. pb, Jadranko Cumbaj, savjetnik za POB Brigade i Stjepan Hrvojić-Pepo, pomoćnik za PD 2. bojne. Stradavanje susjednih postrojbi imalo je odjeka i u Gromovima. Smrtno su stradali zapovjednik Desetine u 2. ps Petar Tukara, Dubravko Bečaj, Tihomir Cindrić, Darko Kladić, Vlado Voćanec i Željko Vrabec. Ranjeno je i stradalo 46 pripadnika Gromova. Izgubljena su tri tenka T-55 i jedan OT. Prvi dan operacije je, uz velike gubitke u ljudstvu i borbenoj tehnici, dostignuta crta Kolonija – “Finel” – dužina bijele ceste do Marinova vrela.
Drugoga dana operacije Oluja (5. kolovoza 1995.) na ovom smjeru neprijatelj je uveo nove pješačke snage satnije i tenkovskog voda te pokušao organizirati protunapad na naselje Koloniju i odbaciti hrvatske snage na početne pozicije. Također je diosnaga utvrđivao za obranu u području tt 160 koje su razbijene djelovanjem topništva. U zahvatu komunikacije Sisak – Petrinja organiziran je napad s ciljem sprečavanja pokrenutog protunapada neprijatelja. Bilo je gubitka u ljudstvu na obje strane, ali je namjera neprijatelja uspješno onemogućena.
Tijekom dana, snage na Koloniji su, zbog gubitaka, pojačane satnijom pričuvne Specijalne policije MUP-a i novim oklopnim snagama (vodom tenkova M-84). Neprijateljsko pojačanje i utvrđivanje obrane nije uspjelo, a hrvatske su snage uspješno zauzele i učvrstile pozicije na južnim padinama Češkog Sela. Daljnji su pokušaji napadnog djelovanja hrvatskih snaga, po zapovijedi nadređenih zaustavljeni. U popodnevnim satima, pripadnici satnije Specijalne policije Ose i dio snaga 2. pb uspješno su ostvarili nadzor i ušli u utvrđene položaje neprijatelja na padinama Češkoga Sela.
Tijekom popodneva, na Zapovjedno mjesto TS-1 u Mošćenicu, iz Glavnog stožera dolazi general Petar Stipetić sa zadaćom utvrđivanja stanja na ovom dijelu bojišta. U večernjim satima u postrojbu dolazi zapovjednik Oklopno-mehanizirane bojne 2. gardijske brigade pukovnik Veljko Novak koji preuzima dužnost zamjenika zapovjednika TS-1 tog smjera napada i sređuje narušeno stanje u oklopnim postrojbama. Kasno navečer, na zapovjedno mjesto dolazi zapovjednik Brigade brigadir Zvonko Peternel koji se neposredno informirao o stanju u TS-1 i zadaćama za idući dan. Dolaskom zapovjednika Brigade i Oklopne bojne, potaknuti uspjehom glavnih snaga na smjeru prema Donjoj Bačugi i Banskom Grabovcu te izvršenim izmjenama u sustavu zapovijedanja, podignut je moral postrojbe.
Drugoga dana borbene operacije, snage 2. gardijske brigade na ovom smjeru su, uz očite gubitke, zaustavile pojačanje neprijatelja na crti bojišta te spriječile njegov pokušaj organiziranja protunapada u smjeru Kolonije. Pričuvne snage Specijalne policije i 2. pješačke bojne drugoga dana akcije, uspješno su vršile pretres terena između Kolonije i Češkog Sela. Tijekom drugoga dana operacije Taktička skupina 1 nije imala poginulih pripadnika, dok je petnaest pripadnika u borbi ranjeno i ozlijeđeno, a jedan oklopni transporter uništen.
Trećega dana Oluje (6. kolovoza 1995.) u ranim jutarnjim satima snage TS-1 kreću u napad na grad Petrinju i uz manje otpore prolaze kroz Češko Selo do ulaza u napušteni kompleks “Gavrilović”. Neprijatelj je tijekom noći povukao glavninu snaga iz Petrinje, a glavnu cestu minirao protuoklopnim minama s ciljem usporavanja napredovanja oklopno-mehaniziranih snaga napadača. Uklanjanjem protuoklopnih mina s ceste, snagama pješaštva pridružio se oklop. Oklop zauzima komunikaciju koja vodi do vojarne u Petrinji. Tijekom ranih jutarnjih sati, u oslobođenoj Petrinji spojile su se postrojbe pomoćnih snaga 2. gardijske brigade i pješačkih snaga 12. domobranske pukovnije.
Snage Taktičke skupine 1, bez zaustavljanja u Petrinji, nastavile su napad te su se na raskrižju putova prema Kostajnici i Hrastovici, južno od Petrinje, nakratko zaustavile kako bi od zapovjednika Basarca dobile novu zapovijed. Sreći gardista nije bilo kraja. Osjećalo se olakšanje da se nakon dva dana krvavih borbi i gubitaka te četiri godine priprema, izvršilo obećanje i oslobodila Petrinja. Nakon razbijanja ostatka neprijateljskih snaga i ovladavanja Petrinjom, formirane su dvije ojačane oklopne satnije koje su upućene na dva smjera: Gornji Majur – Hrastovica – Tiješnjak sa zadaćom spajanja s glavnim snagama 2. gardijske brigade, te Gornji Majur – Taborište – Moštanica – Blinja. Na navedenim napadnim smjerovima nije bilo značajnijeg i organiziranijeg neprijateljskog otpora. Prva skupina je, u suradnji s pješačkom bojnom iz 57. brigade, ovladala selom Umetić i organizirala obranu. Druga ojačana oklopna skupina nakon spajanja s glavnim snagama 2. gardijske brigade (1. pješačkom bojnom ojačanom oklopom), krenula je prema prvoj oklopnoj skupini smjerom: Jabukovac – Gornja Pastuša – Donja Pastuša – Borojevići gdje se u konačnici pridodala glavnim snagama Taktičke skupine. Značajno je napomenuti kako se djelatni časnik Glavnog stožera Oružanih snaga Republike Hrvatske, brigadir Drago Matanović, nakon pogibije brata priključio Taktičkoj skupini 1 i time pomagao zapovjedniku, brigadiru Mili Krišti u vođenju operacija.
Četvrtoga dana Oluje (7. kolovoza 1995.) Taktička je skupina tijekom dana vršila popunu ratnim TMS-om, a tijekom noći izvršila pregrupiranje snaga s prostora sela Umetići u područje Trtnika Majskoga i Vlahovića. Tijekom izvršenja zadaće poštivale su se sve mjere borbene sigurnosti te nije bilo nikakvih ljudskih stradavanja ili borbenih gubitaka. Nekoliko samohodnih protuoklopnih oruđa ispalo je iz stroja zbog zastarjelosti i dugog puta.
Petoga dana Oluje (8. kolovoza 1995.) Taktička je skupina po zadaći izvršila napadno djelovanje smjerovima: raskrižje u Majskom Trtniku – Joševica – Šibine i smjerom: Maja – Prijeka – Košutići sa zadaćom presijecanja komunikacije Glina – Obljaj – Žirovac. Pomoćne su snage do kasnih popodnevnih sati izvršile zadaću i izbile na crtu: raskrižje u selu Šibine – Hajtić – Donja Buzeta – Svračica. Zadaća je izvršena u većoj mjeri od planirane, ako se uzme u obzir kriva informacija da se u području Velikog i Malog Obljaja nalazi preko deset tisuća neprijateljskih vojnika i na stotine tenkova na čelu s generalom neprijateljske vojske Milom Novakovićem. Praktična provjera te informacije uzela je puno vremena i taktičkih postupaka radi zaštite postrojbe. Bila je to lažna informacija. Tijekom borbenih djelovanja toga dana, ranjen je jedan pripadnik.
Šestoga dana Oluje (9. kolovoza 1995.) Taktička skupina imala je predah i utvrđivanje crte bojišta te popunu i pripravnost za intervenciju u slučaju pokušaja proboja neprijateljskih snaga s kojima se pregovaralo o predaji u području motela “Brioni” kod Gline. U svrhu borebenog osiguranja, dva su tenka izmještena tijekom noći u područje predaje 21. kordunskog korpusa. Za ojačanje, Taktičkoj je skupini pridodana jedna bojna pješaštva 140. brigade Hrvatske vojske iz Jastrebarskog.
Sedmoga dana Oluje (10. kolovoza 1995.) produžena su napadna djelovanja i pretres terena od preostalih neprijateljskih skupina smjerovima: Donje Selište – Skela – Šibine – Mala Vranovina – Hajtić – Mali Obljaj. Zadaća je bila osloboditi sela u zahvatu rijeke Gline i u području Malog Obljaja, tu se spojiti s pojačanim snagama 3. pb i izbiti na državnu granicu RH. Tijekom dana dostignuta je zadana crta i izvršeno spajanje sa snagama 1. gardijske brigade Tigrovi čime je zadaća Taktičke skupine u potpunosti izvršena.
Osmoga dana Oluje (11. kolovoza 1995.) zadaća Taktičke skupine 1 bila je primopredaja položaja 20. domobranskoj pukovniji, izvlačenje snaga u područje sela Šibine, popuna i priprema za povratak u matične postrojbe te svečani doček u gradovima Petrinji i Sisku. Dana 12. kolovoza, izvršavajući službenu zadaću na relaciji Sisak – Petrinja, smrtno je stradao teklič iz Doma zapovjedništva Brigade Miroslav Terek.
Izvor teksta i fotografije: Monografija 2. gbr Gromovi
