„SNAGA“ Zbor udruga veterana hrvatskih gardijskih postrojbi (ZUV HGP)

0
153

Razmišljao sam otkud, kako, gdje i zašto još jedna udruga od njih toliko u Hrvatskoj. Malo sam dublje ušao u srž Udruge i iznenadio se kako je ta, relativno mlada udruga (osnovana 2011. godine), koja je ujedinila sve udruge gardijskih postrojbi u RH, učinila po pitanju  zaštite i promicanja zajedničkih braniteljskih interesa i ciljeva.

Kada se malo vratimo u prošlost i razmislimo o proteklih 15-ak godina, imali smo osjećaj da sve vlade i svi ministri (oni vezani za braniteljski djelokrug rada) rade dobro za hrvatske branitelje. Ispada da su tek u posljednju godinu-dvije isplivali na površinu problemi koji iznose branitelji; ili su se toliko godina problemi nizali jedan na drugi, ili su se problemi gurali pod tepih, ili se braniteljske „velike“ udruge (a znate što se pod tim podrazumijeva) nisu imale razloga buniti, bolje rečeno štititi, prava hrvatskih branitelja. Pitamo se iz kojih razloga? Da nisu slučajno u igri bili osobni interesi predsjednika „velikih“ udruga ili nešto drugo?

Vratimo se dvije godine unazad i vidjet ćemo da ZUV HGP ukazuje na probleme, ne libeći se govoriti u javnosti o njima, štiteći dostojansto Domovinskog rata i branitelja.  Mnogi zlonamjerni u našoj državi reći će (kada nemaju drugih argumenata) da iza toga stoji ova ili ona vlast. Kako sam malo dublje ušao u probleme branitelja i udruga koje ih vode, s punim pravom mogu reći da je ZUV HGP jedna od njih nekoliko koje istinski rade svoj posaokorektno i pošteno.

Podsjetit ću vas na mali niz istupa u javnosti njihova sadašnjeg predsjednika, gospodina Ante Deura, no i prošlih predsjenika; Ivice Tolića i Ilije Vučemilovića Šimunovića.

Tako je negdje u travnju 2014. godine, prilikom otkrivanja spomenika 7. gardijskoj brigadi „Puma“ u Varaždinu, gospodin Deur izjavio:

„U ovo danjašnje vrijeme svakodnevno smo izloženi napadima kukavica i dezertera koji svim silama žele umanjiti vrijednost Domovinskog rata te omalovažavati hrvatskog branitelja. Sve to da bi se skrenula pažnja sa siromaštva i kriminala, koji su sve prisutniji u našoj državi. Svojim postupcima pokušavaju poraziti narod, staviti ga u ropstvo te mu oduzeti svaku vjeru i nadu. Došlo je vrijeme da smo mi ti koji moramo ponovno preuzeti odgovornost i reći da je dosta toga. Dosta je toga da nama upravljaju dezerteri i kukavice koji nisu željeli ovu domovinu i koji je ni danas ne vole, kao što smo mi hrvatski branitelji voljeli još ’91. godine. Mnogi naši prijatelji dali su živote za hrvatsku državu, i tu domovinu krvlju izgrađenu mi smo predali političarima s punim povjerenjem, nadajući se da će je oni znati pošteno voditi, kao što smo je mi pošteno branili.“

Tom izjavom kao da je malo prodrmao hrvatske političare i kao da smo se upitali tko je taj gospodin Deur i tko je ta uduga ZUV HGP. Sjetimo se kako gospodin Deur stalno ističe da je njihova stranka – Hrvatska. I iz te njegove izjave, da se jasno iščitati na što je mislio – da ne podržavaju ni lijeve ni desne, nego one koji rade za dobrobit svih  i štite interese hrvatske države. 

Također, sjetimo se konvencije u Lisinskom, kada su jedan od glavnih organizatora ZUV HGP i branitelji poslali jasnu poruku vladajućima, ali i svim ostalima koji su bili na vlasti i koji će tek doći. Koliko su ih vladajući ozbiljno shvatili, mogli smo vidjeti. I danas se aktualni predsjednik obraća govoreći da su vrata braniteljima otvorena za razgovor. To su, koliko vidim, lijepe riječi iznesene pred kamerama, a bojim se da je pozadina sasvim drugačija. Ako naš predsjednik želi razgovarati s ljudima koji su stvorili državu, mogao je i sam iščitati poruke s konvencije.

Također su predsjednik države, predsjednik Vlade i predsjednik Sabora RH bili pozvani 2014. godine na obilježavanje 23. obljetnice stradanja prvog hrvatskog redarstvenika koji je poginuo na krvavi Uskrs ’91., Josipa Jovića. Ipak, nitko od pozvane gospode nije se udostojio doći i tim svojim činom pokazati da mu je stalo do hrvatskih branitelja i članova njihovih obitelji, a – budimo realni – trebala bi im biti čast da prisustvuju takvoj obljetnici. Nažalost, iz tog čina možemo iščitati što vladajući misle o tim ljudima i o samom Domovinskom ratu.

I onda su branitelji, rekao bih, prisiljeni organizirati prosvjede ispred Ministarstva branitelja, gdje je opet jedan od glavnih organizatora ZUV HGP. Mnogi se opet pitaju zašto? Vjerojatno zato što im je dosta molbi, upozorenja i ono suštinsko u svoj toj priči – nepoštivanja hrvatskog branitelja, ignoriranja te šikaniranja iz dana u dan. Ne žele više šutjeti o problemima u društvu, a, nažalost, ima ih previše. Kako mi rekoše jedan dan ispred šatora u Savskoj 66, oni nisu više u komunizmu; u borbi protiv komunizma njihovi su prijatelji ginuli, da ne moraju svi isto razmišljati kao njihov „dragi vođa“.

Ako nije dovoljno da jedna heroina Domovinskog rata, gospođa Nevenka Topalušić, umre ispred šatora; da se hrvatski branitelj polije benzinom i zapali od ogorčenja na nerad i nebrigu nadležnih iz Ministarstva branitelja; da se stopostotni invalidi na ovoj hladnoći smrzavaju svaki dan – onda ne znam što još hrvatski branitelji trebaju učiniti kako bi upozorili vladajuće na sve probleme.

Branitelji u Savskoj 66 istaknuli su da će upozoravati na probleme branitelja, bili ovi ili neki drugi na vlasti,zaključujući da je njihova stranka – „Hrvatska“.

 

Izvor:  Braniteljski, U oluji zbivanja

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here