Ratni veterani: I nakon 22 godine još smo uvijek ‘Tigrovi’

0
643

Razgovarajući sa nekima od pripadnika ‘Tigrova’ čuli smo potresna svjedočanstva, ali svaki sugovornik, ponavljamo svaki, rekao nam je da je ponosan što je bio dio te priče. Ili kako bi rekao njihov slogan – Za Hrvatsku kao Tigar.

Vrijeme leti, godine prolaze ali neke stvari se ne zaboravljaju…

Na današnji dan, 5. studenog, prije točno 22 godine u zagrebačkom Rakitju osnovana je legendarna 1. gardijska brigada ‘Tigrovi’ čiji su pripadnici prošli sva ratišta diljem Hrvatske. Spomen na tu obljetnicu obilježen je u vojarni ‘Croatia’ gdje su predstavnici udruga veterana, ministarstava obrane, MUP-a i Grada položili vijence i zapalili svijeće. Nakon što su prisutni minutom šutnje odali počast poginulim pripadnicima brigade skup se preselio u crkvu Sveta majke slobode na svečanu misu.

Poslije mise, bivši pripadnici ‘Tigrova’, majke i udovice ubijenih i nestalih, pripadnici drugih postrojbi HV-a i mnogobrojni prijatelji i štovatelji otišli su na zajednički domjenak gdje su se opustili evocirajući uspomene.

Fascinantno je što skoro nitko od prisutnih nije bio revoltriran ni ogorčen, već su bili oduševljeni što vide svoje stare ratne drugove ili njihove majke i udovice. Jednostavno, atmosfera je bila prijateljaska i puna ‘dobrih vibracija’.

Razgovarajući sa nekima od pripadnika ‘Tigrova’ čuli smo potresna svjedočanstva, ali svaki sugovornik, ponavljamo – svaki – rekao nam je da je ponosan što je bio dio te priče. Ili kako bi rekao njihov slogan: ‘Za Hrvatsku kao Tigar’.

Pa evo nekih razmišljanja tih ratnih veterana koji su nam omogućili da danas slobodno živimo.

Prvo smo razgovarali sa Milanom Žafranom, pripadnikom Izvidničke satnijske 1. gardijsk brigade ‘Tigrovi’, koji je  sada u mirovini.

Vi ste od početka bili angažirani u Domovinskom ratu?

– Da. Bio sam na Plitvicama ’91, a nakon pada cijelog tog kraja izvlačimo se prema Karlovcu. Tada napuštam policiju i odlazim u Zagreb, točnije u Lučko, gdje su se u tom trenutku osnivala izvidnička satnija. Inače, osnivao ju je Željko Kručić, kasniji suradnik generala Gotovine – sjeća se Žafran.

Iz rata ima i teške uspomene. Njegov brat i bratić ubijeni su kao pripadnici ‘Tigrova’. Kako nam je rekao brat je još kao maoljetnik pristupio brigadi, a ironijom sudbine poginuo je u zadnjoj akciji ‘Tigrova’ – Una. Bratić mu je, pak, smrtno stradao u Lici nakon što je iz Njemačke došao braniti Hrvatsku.

Kako se danas nosite sa svim time, imate li neke pozitivne uspomene iz tih dana?

– Ha, živi se iz dana u dan, a pozitivnih sjećanja naravno da ima. Uvijek se rado sjetim kako smo u nekim akcijama spašavali civile ili izvlačili ranjene suborce. Pa kad baš pitate ima jedan događaj koji mi se urezao u pamćenje. To je bila situacija kada smo iz Dubrovnika izvlačili pukovnika Dragu Pršu koji je bio ranjen u glavu. Čovjek nije ništa rekao nego nam je samo rukom pokazao da se držimo – rekao nam je Žafran.

Damir Šimunić, satnik u mirovini, priča nam nam je da je bio u ‘Tigrovima’ od prvih dana te da ni za čim ne žalim. Na pitanje kako se prisjeća tih dana jednostavno je rekao da su to bili – Dani ponosa i Slave.

– Ponosim se time što sam bio u ‘Tigrovima’ od samih početaka. To je postrojba koja je bila jezgro hrvatske vojske iz čijeg su kadra izašli mnogi budući pukovnici, generali, kazao je Šimunić.

Razgovarali smo i s jednim od zapovjednika ‘Tigrova’, Tomom Medvedom, koji nam je rekao da je ponosan što je bio pripadnik te brigade.

– Eto prošle su 22 godine od osnutka naše legendarne postrojbe i sada se sa sjetom sjećamo svega što smo prošli svih tih godina. Ja osobno sam otpočetka u toj ‘priči’ bio sam član specijalnie postrojbe policije u Rakitju iz koje su ‘Tigrovi’ i nastali. Kada govorimo o ‘Tigovima’ treba reći da je ta postrojba prošla sva ratišta u Hrvatskoj, od Vukovara do Dubrovnika, i na to moramo biti ponosni – kaže Medved

Danas se na obljetnicu prikupilo mnoštvo ljudi?

– Želim samo naglasiti da sam sretan kada na ovo obilježavanje godišnjice vidim ovoliku masu ljudi, od bivših ratnika, obitelji poginulih i nestalih te mnogih prijatelja i poštovatelja. Ma vidite da su ovdje došli ljudi iz svih krajeva Hrvatske, od Vukovara i Županje do Zadra i Dubrovnika. Oni su došli sa svojim ‘Tigrovima’ proslaviti obljetnicu a mi smo im poklonili nedavno tiskanu monografiju naše brigade.

Nakon svih ovih godina, kakva su Vaša razmišljanja danas?

– Veseli me ta naša snaga i zajedništvo kod svih ovih prisutnih ljudi, i kod onih koji danas nisu mogli doći. ‘Tigrovi’ su uvijek bili prepoznatljivi po toj svojoj snazi i zajedništvu a to osjećam i danas. Dobro, priznajem, danas smo malo stariji. Ali zajedništvo je još uvijek tu – zaključio je Medved.

Na skupu se pojavila i skupina ‘bikera’, i to onih iz kluba ‘Tigrovi’.

‘Pa odkud vi ovdje’, pitamo jednog od njih, Antona Kencela

– Mi smo svi bili pripadnici ‘Tigrova’, a kako volimo motore logično je da smo i klub nazvali tim imenom. A ovdje smo da se podsjetimo svojih poginulih i nestalih suboraca. I naravno da se vidimo sa starim prijateljima.

Vi ste također otpočetka bili u ratu?

– Da. Prvo u policiji, a onda u ‘Tigrovima’. E nemojte me sada pitati o nekoj anegdoti iz tih vremena jer bilo ih je dosta i tko bi ih sve zapamtio. Ako me pitate za neku pozitivu ona je samo jedna – pobijedili smo i vratili se kući svojim obiteljima živi. Na žalost ne svi.

To je ukratko razmišljanje naših heroja koji su riskirali svoje živote da bi mi danas slobodno živjeli. Na kraju ne možemo ništa reći osim veliko im HVALA s nadom da ono što su oni obranili mi nećemo upropastiti.

Sve je počelo u Rakitju…
Brigada je bila je formirana od dobrovoljaca i dijelova Hrvatske policije (koja je bila oslonac za novu Hrvatsku vojsku). U početku, nedostatak opreme je značio da je jedinica bila potpuno Pješačka brigada, ali je ovo ubrzo ispravljeno i jedinica je postala Motorizirana Pješačka Brigada do rujna 1991, kada su veće vojne operacije počele.Kada je rat počeo, Prva Brigada je bila upućena u Istočnu Slavoniju, koja je bila najteže napadnuta. Bitka za Vukovar, vitalna borba prve faze rata, je bilo gdje su elementi brigade prvi put doživjeli vatreno krštenje. Kako je grad bio pod teškim napadima od jakih tenkovskih i mehaniziranih snaga Jugoslavenske Narodne Armije (JNA), ubrzo je bio opkoljen i pod opsadom. Dijelovi Prve Gardijske Brigade su ostali unutar grada. Grad će pasti, ali su neki od opkoljenih vojnika uspjeli izvesti proboj i pobjeći prije pada grada.

Tijekom Domovinskog rata ‘Tigrovi’ su imali 367 mrtvih, dok se još šest osoba vode kao nestali, i zato se svaka obljetnica osnutka posvećuje upravo njima.

www.dnevno.hr

Na ovoj značajnoj obljetnici naše bratske brigade nazočili su i predstavnici Udruge ratnih veterana 2. gardijske brigade “Gromovi” na čelu s predsjednikom udruge, umirovljenim brigadirom Milom Krištom. U ime svih pripadnika, ratnih veterana 2. gardijske brigade, na spomeniku poginulim i nestalim Tigrovima izaslanstvo Udruge položilo je vijenac i zapalilio svijeću u spomen na 367 poginulih i šest nestalih hrvatskih branitelja – Tigrova.

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here