U četvrtak 14. lipnja 2012. godine u 19,00 sati u prostorijama Hrvatske kulturne zaklade – Hrvatsko slovo, Hrvatske bratske zajednice 4 u Zagrebu (zgrada Nacionalne i sveučilišne knjižnice) dragovoljac i ratni veteran 2. gardijske brigade „Gromovi“ književnik Antun Jozing predstavit će svoju knjigu „Mrtvi se ne vraćaju“. Autor u romanu opisuje događaje i borbe za i oko Viduševca u ljeto 1991. godine. „Želim upoznati čitatelje s anonimnim junacima Domovinskog rata, a koje na ulici ne prepoznajemo i ne vidimo. Veliki dio tih izuzetnih ljudi ostao je samozatajan i gotovo neprimjetan, a tamo na ratištu, bili su veliki, veliki do neba. Prva bojna, 2. gardijske brigade, nazvana “Mambe”, s našim zapovjednikom Franjom, sa svim dečkima koje sam upoznao , bila je moj dosanjani san…“
U ime autora pozivamo sve zainteresirane, veterane i dragovoljce Domovinskog rata a posebno naše ratne veterane Gromove da se odazovu ovom događaju u što većem broju i time damo potporu ovom hvalevrijednom dijelu našeg suborca.
Piščev predgovor
Volio bih da s ovom knjigom, bar djelomično uspijem dočarati atmosferu koja je vladala na ratištu Banije 1991.godine. Pišem samo o jednom dijelu bojišnice, o postrojbi kojoj sam bio dodijeljen, bojišnice koju sam osobno upoznao.
Želim upoznati čitatelje s anonimnim junacima domovinskog rata, a koje na ulici ne prepoznajemo i ne vidimo. Veliki dio tih izuzetnih ljudi ostao je samozatajan i gotovo neprimjetan, a tamo na ratištu, bili su veliki, veliki do neba. Prva bojna, II. gardijske brigade, nazvana “Mambe”, s našim zapovjednikom Franjom, sa svim dečkima koje sam upoznao , bila je moj dosanjani san…Ponosim se time, iako sam samo kratko vrijeme bio djelić te junačke postrojbe.Govorim o prvoj bojni, a takve su bile i druga i treća. Poveći broj tih junaka, više nije među nama.Još veći dio njih postali su teški invalidi, a oni drugi, lakše ranjeni imaju ovakve ili onakve posljedice.
Hvala Bogu što je dio njih sve preživio, a gotovo ih nitko nikada ne spominje !?
Da nije bilo dragovoljaca iz 1990 / 91. godinu, ne bi bilo ni “Bljeska”, ni “Oluje”, pa tako niti ostalih velikih pobjeda. Te pobjede dovršile su ono, što su ti isti dragovoljci na svim frontovima Republike Hrvatske s velikom mukom i velikim žrtvama i pripremili, a i omogućili svojim sudjelovanjem.
Oni su podnijeli najveći teret Domovinskog rata, hvala im !
Ovu knjigu sam napisao zato što knjige, o Domovinskom ratu poznati pisci nisu napisali.
O Domovinskom ratu ne pišu, kao da se toga srame. Ni filmovi se ne snimaju, osim tu i tamo poneki, a i to su dobrim dijelom trebali biti šaljivi, a po meni su posprdni. Morao je Amerikanac snimiti film o Vukovaru, a naši poznati redatelji snimaju filmove s tematikom iz Drugog svjetskog rata, ili o Titu… !!
Ne razumijem što pisci čekaju s pisanjem, a redatelji sa snimanjem filmova – samo da ne pomru prije nego što nešto čestito urade.
Napisao sam ovu knjigu, ne samo da se , kako se danas kaže, ne zaboravi, napisao sam je zato da se Domovinski rat pamti, zapamti i upamti …
Antun Jozing
