Petrinja – U Vojarni Pukovnik Predrag Matanović ispred kapelice svetog Ilije proroka danas je koncelebriranu svetu misu zadušnicu za sve poginule hrvatske branitelje i pripadnike gardijskih brigada, uz vojne kapelane i ostale svećenike petrinjskog dekanata predvodio vojni ordinarij u Republici Hrvatskoj, monsinjor Juraj Jezerinac.
Način je to na koji su pripadnici gardijskih motoriziranih bojni Tigrova i Gromova, logističke pukovnije i postrojbi Zapovjedništva za potporu, kojima je sjedište u Petrinji, obilježili Dan vojne kapelanije i proslavili svog zaštitnika svetog Iliju gromovnika.
Monsinjor Jezerinac nakon što je čestitao Dan kapelanije u svojoj se propovijedi najprije obratio obiteljima poginulih branitelja istaknuvši kako vjernik koji nije spreman trpjeti zbog vjere nije ni kadar suprotstaviti se nevoljama. „Zar nam to ne svjedoče i naši branitelji? Snagom vjere uspjeli su izdržati sve nevolje rata. Resila ih je krunica kao vanjski znak vjere u Boga i pouzdanje u Majku Božju. I dok su branitelji bili na prvim linijama boreći se za krst časni i slobodu zlatnu, cijeli hrvatski vjernički puk molio je svetu krunicu.”
Rekao je kako je sveti Ilija pravi primjer kako obraniti vjeru, jer je svojom veličinom ušao u dušu čovjeka svojim stavovima i odlučnošću, tako da ga štuju ne samo kršćani, nego i Židovi i Muslimani.”Želim svima da budete spremni ne samo živjeti, nego i nastupiti u obrani Božijih kršćanskih načela u obrani domovinskih svetinji, boreći se protiv poganskog i anticrkvenog mentaliteta koji se ušuljao među nas. Svim pokojnim hrvatskim braniteljima želimo i molimo da ih dobri Bog nagradi za njihovu nesebičnost. Neka njihova žrtva bude zalogom naše sretnije budućnosti”, rekao Vojni ordinarij u Republici Hrvatskoj, monsinjor Juraj Jezerinac.
Svetoj misi je uz brojne goste, predstavnike Policijske postaje Petrinja, brojnih Udruga proisteklih iz Domovinskog rata Petrinje i Sisačko-moslvačke županije, te članova obitelji poginulih pripadnika 2. gardijske brigade Gromovi, u ime Grada Petrinje bio izaslanik gradonačelnika Darko Dumbović i kao uvijek roditelji poginulog pukovnika Predraga Matanovića po kome i nosi ime petrinjska vojarna. Izaslanstvo Udruge ratnih veterana 2. gardijske brigade Gromovi predvodio je umirovljeni pukovnik Slavko Franc.
Obitelji poginulih uvijek su na takve dane uz svoje najmilije i prije svete mise zapale svijeće za njihove duše i obiđu kapelicu u kojoj se nalaze slike poginulih pripadnika 2. Gardijske brigade Gromovi. Ivka Perković, majka poginulog Dragana Perkovića (1969 -1995) ni danas nije mogla zatomiti tugu i suze. „Uvijek dolazim ovdje. Kad vidim ove slike srce mi se stegne… Desilo se što se valjda moralo desiti, ali ni nakon toliko godina nije ništa lakše. No, drago mi je što nisu zaboravljeni…”
Ilija Dankić, otac pokojnog Antona Dankića (1967-1991) također nije skrivao tugu.”Svake godine dolazim ovdje da odam počast i njemu i svima poginulima. On je bio u Drugoj gardijskoj brigadi i poginuo je na samom početku Domovinskog rata. Što da vam kažem.. boli me…. uvijek me boli, ali što mogu.. to me uvijek prati.. hvala vam na pažnji, ali ništa vam drugo ne mogu reći..”
Prisutnima se prigodnim riječima obratio kapelan Vojne kapelanije Don Matija Žugaj koji je najprije zahvalio monsinjoru Jezerincu što svake godine s njima proslavlja Dan kapelanije, a zatim vojne i policijske kapelane i ostale svećenike petrinjskog dekanata, zapovjednika prve bojne, bojnika Fialu i bojnika Velnerića, zapovjednika Gromova, sve prisutne i posebno obitelji poginulih branitelja, članove Udruge 2. gardijske brigade Gromovi i sve ostale prisutne.
„Zahvaljujem i pripadnicima logističke satnije „Tigrovi” što su izradili novu oglasnu ploču, te pripadnicima logističke satnije „Gromova” koji su je postavili, te na taj način, kako je rekao doprinijeli radu kapelanije. Tako su doprinijeli sa svi pripadnici Vojarne mog na vrijeme biti obaviješteni o događajima i obavijestima unutar kapelanije i zato vam hvala.”
Misno slavlje pjevanjem je uveličao zbor mladih Marijine Legije, a vojni ordinarij u Republici Hrvatskoj, monsinjor Juraj Jezerinac, na kraju je neizravno dao naslutiti i da se oprašta od svoje službe. „Od prvih dana rata sam s vama i znam mnoge detalje koje i vi svi znate. Susreo sam među vama mnoge krasne ljude. I ostanite takvi. A ja vam posebno stavljam na srce jednu zadaću… kad dođete ovdje, uđite u kapelicu i pogledajte slike, jer to su naše svetinje. Bilo bi mi drago da oba naša zapovjednika i ubuduće organiziraju ovakve susrete. Nikada ne smijemo zaboraviti mrtve heroje, jer oni nas nadahnjuju. Molit ću za vas, a posebno za one čije su slike izložene, da ta žrtva ne bude uzaludna. Neka vas sve prati Božji blagoslov.”
Izvor: Marela Morić – Portal 53
