Čak i neredovitom posjetitelju hrvatskih internet portala, čitatelju nacionalnih tiskovina ili gledatelju TV programa mora privući pozornost učestalost, nesmiljena žestina i strast kojom se u posljednjih 2 godine a posebno naglašeno unatrag nekoliko mjeseci, napada i ocrnjuje naš ratni zapovjednik, general pobjedničke Hrvatske vojske i ministar obrane u vladi RH, Damir Krstičević.
I umjesto da vremenom slabi, ta silovita negativna kampanja je svakim danom sve jača i bezobzirnija.
Predvodi je nekoliko medija čija je urednička politika odavno isuviše jasna i konzistentna da bi nas iznenadila. Pa ipak, teško je oteti se dojmu da ako je i od njih, previše je.
Danas se pozivi na smjenu ministra i pamfleti u kojima ga se brutalno omalovažava, izmjenjuju ne više na dnevnoj bazi, nego iz sata u sat.
U isto to vrijeme Damir Krstičević je u raznim neovisnim anketama redovito proglašavan najuspješnijim ministrom trenutne vlade !!!
Pa tko je tu lud?
I što bi bio razlog za smjenu koju traže?
Navodno je to ugovor o nabavci eskadrile borbenih zrakoplova koji nije niti potpisan!?
Podsjećamo da je ministar Krstičević kao ministar obrane, a na temelju preporuke Stručnog tima dao prijedlog vladi za prihvaćanje ponude Države Izraela, odnosno nabavku 12 višenamjenskih borbenih zrakoplova F-16 Barak sa svom opremom, naoružanjem, dijelovima i svim ostalim elementima koji su bili integralni dio ponude.
Podsjećamo i da su stručni tim uglavnom činili stručnjaci koji bi trebali imati dovoljno autoriteta i znanja u području ratnog zrakoplovstva odnosno ljudi koji najbolje znaju što nam treba.
Podsjećamo da je prijedlog temeljen na javno prezentiranim parametrima, odnosno da je taj zrakoplov od struke odabran kao operativno zadovoljavajući a pored toga i priuštiv!
Podsjećamo i da su svi iskusni domaći piloti (s izuzetkom jednog) podržali izbor predmetnih zrakoplova.
U čemu je onda problem?
Problem je navodno u tome što je država Izrael, u koju svi zaklinju kao ozbiljnu državu, dostavila ponudu koju nije na vrijeme i do kraja ispregovarala sa svojim najvećim vojnim partnerom, Sjedinjenim Američkim Državama!?
Teško je u to povjerovati. To bolje od nas znaju oni koji traže smjenu ministra.
Bit će ipak prije da smo žrtva (ako uopće jesmo žrtva) nekih njihovih unutarnjih “preslagivanja”
Što god da je razlog, Republika Hrvatska nije ništa izgubila, ugovor će biti ispoštovan i potpisan ili pak poništen.
Republika Hrvatska s druge strane, ovom zločestom kampanjom može izgubiti jako puno!
Može izgubiti ministra koji je prvi imao snage preuzeti odgovornost za tešku odluku, odluku koja je odgađana cijelo desetljeće, odluku čiji je izostanak gotovo doveo u pitanje opstanak našeg borbenog zrakoplovstva.
Može izgubiti ministra koji je napokon krenuo povezati sve sastavnice sigurnosnog sustava te ih učiniti bržima i operativnijima. Prvi rezultati su već vidljivi.
Može izgubiti ministra koji je napokon vratio dostojanstvo i čast hrvatskom vojniku, koji je Hrvatsku Vojsku vratio u Vukovar, Varaždin, Pulu i Ploče.
Da, dogodilo se u njegovom mandatu i nekoliko lakših nesreća, dogodilo se i nekoliko stegovnih prijestupa koji su pod istragom ili su već sankcionirani.
Nesreće i incidenti su se događali, događaju se i događat će se u svim područjima ljudske djelatnosti. U vojsci još i više s obzirom na narav vojničkog posla.
Problem bi bio da se propuste i nedisciplinu ne sankcionira na odgovarajući način, što je po svemu sudeći u ovim slučajevima učinjeno.
I opet se vraćamo na pitanje, u čemu je onda ovdje problem?
Mi bismo rekli da je problem upravo u gore navedenim inicijativama i potezima ministra Krstičevića .
Drznuo se vratiti vojsci dostojanstvo i čast, a toliko dugo se radilo na tome da se ona uvalja u blato.
Usudio se ojačati sustav sigurnosti koji je tako predano zanemarivan.
Imao je dovoljno hrabrosti i odlučnosti zagristi vrući krumpir kakav je nabavka borbenih jurišnih zrakoplova……
I zanimljivo, najviše blata za navodni krah nabavke zrakoplova po njemu nabacuju baš oni isti koji su tvrdili da nam borbeno zrakoplovstvo uopće ni ne treba!!!
Oni koji su tu uslugu željeli plaćati Talijanima, Amerikancima ili možda Srbiji?
Jer da se ne zavarava hrvatsku javnost, mi na ovaj ili onaj način moramo štititi svoje nebo. Na to imamo i ustavnu obvezu i obvezu prema NATO savezu čiji smo član. To ćemo dakle činiti ili vlastitim ili unajmljenim zrakoplovima.
Damir Krstičević je bezbroj puta iskazao spremnost i sposobnost donositi teške, odgovorne i nepopularne odluke pa je tako donio i ovu.
Donosio je i odluke u kojima su ulozi bili oni najveći koji mogu biti, ljudski životi. Ta odgovornost se ne da usporediti s ni jednom drugom odgovornošću. A vojnik je za njega uvijek bio ispred svega!
I baš zato ljudi su mu vjerovali I slijedili ga.
Iako, ništa mu u to vrijeme 1991. nije išlo u prilog, ni to što je došao iz mrske agresorske JNA, ni stas ni glas.
Nisu na njegovoj strani bile niti govorničke vještine (što mu i danas zlurado predbacuju), da se ne misli da je ljude očarao slatkorječivošću….
Ljude je pridobio znanjem, hrabrim iskrenim i samouvjerenim pristupom, poštovanjem svakog pojedinca i prije svega vlastitim primjerom. Izgarao je u svakoj situaciji, radio do iznemoglosti, njegov radni dan je kao i danas trajao više od 15 sati. Ništa nije prepuštao slučaju i svaku operaciju je pripremao tako da prvenstveno sačuva ljudske živote.
S jednakom odgovornošću je zakoračio i u političku arenu, preuzeo MORH i časnu dužnost ministra, nipošto radi slave nego da se napokon vrati poslu koji je znao i volio raditi. Da dovede Hrvatsku Vojsku do one razine koja će nam jamčiti sigurnost u vremenima koja dolaze.
Svi koji su danas unutar sustava HV ali i svi nezavisni vojni stručnjaci će posvjedočiti opravdanost mjera koje je poduzeo u ovih 2 godine, potvrdit će da je u svim segmentima napravljen golem iskorak.
Da nas se krivo ne shvati, nipošto nam nije namjera ikoga izuzeti od prava na kritiku pa tako ni ministra Krstičevića.
Ipak, kritika je jedno a javni linč je potpuno drugo. A ovo što se događa je javni linč, tolika količina nabacivanja prljavštine nije primjerena nikome a pogotovo ne ratnom heroju i velikom zapovjedniku pobjedničke Hrvatske vojske, pogotovo ako nije potkrijepljena nijednim uvjerljivim argumentom.
Pa čak i ako su ovo napadi na vladu, nije pošteno da se to radi preko njegovih leđa.
A radi se brutalno od početka, od prvog ulaska u politiku.
Od podvala za navodne zločine kod Mrkonjić grada s jedne strane (u vremenu u kojem Brigada ni on nisu niti bili na terenu) do monstruoznih optužbi za sudjelovanje u agresiji na hrvatsku u vremenu u kojem je bio izvidnik u 4. Brigadi ZNG!!!
I sve je to Damir Krstičević junački podnio i podnosi.
Ipak već davno je postalo preslano.
Našu potporu i povjerenje je kao čovjek i zapovjednik uvijek imao. Ima je i danas kao ministar!
