Zbor udruga veterana hrvatskih gardijskih postrojbi neugodno je iznenađena istupom nekih generala HV-a i njihovim potpisivanjem molbe za pomilovanjem Josipa Perkovića i Zdravka Mustača. Na početku bi podsjetili javnost na nekoliko činjenica:
- Josip Perković i Zdravko Mustač su bivši visoko pozicionirani čelnici Službe državne sigurnosti (SDS) u Socijalističkoj Republici Hrvatskoj i Socijalističkoj Jugoslaviji.
- U svojstvu državnih agenata i državnih službenika sudjelovali su u ubojstvu hrvatskog emigranta Stjepana Đurekovića. Tu činjenicu je ustanovio i njemački (nepristrani) sud i dodijelio im kazne doživotnog zatvora.
- I Perković i Mustač su odmah nakon demokratskih promjena u SRH prešli na stranu nove vlasti i podržali hrvarsku neovisnost. Obojica su hrvatski branitelji i svojim su angažmanom u Domovinskom ratu doprinijeli hrvatskoj obrani. Za svoju ulogu u Domovinskom ratu nagrađeni su dobrim pozicijama u sigurnosnom sustavu RH, dobrim mirovinama i odlikovanjima.
- Stjepan Đureković ubijen je 1983. godine, a Perković i Mustač izručeni su Njemačkoj 2014. godine, 31 godinu nakon ubojstva.
- Republika Hrvatska nikad nije povela sudski postupak ni protiv Perkovića ni protiv Mustača, a obojica su izručeni Njemačkoj tek nakon pristupanja RH Europskoj Uniji.
U svijetlu svih gore navedenih činjenica, nikako nam nije jasan istup gnerala HV-a i njihova molba za pomilovanjem Perkovića i Mustača. Navodno je razlog zbog kojeg generali traže pomilovanje Perkovića i Mustača njihov status hrvatskih branitelja i doprinos u Domovinskom ratu, njihova visoka životna dob i njihovo osobno prijateljstvo i poznanstvo iz doba Domovinskog rata. Kao hrvatski branitelji podsjetili bi javnost da su obojica osuđenika za svoj doprinos u Domovinskom ratu nagrađeni visokim pozicijama u hrvatskom sigurnosnom sustavu, odlikovanjima i mirovinama. Svoje najbolje životne godine iskoristili su na slobodi. Vrijeme koje su trebali provesti u zatvoru oni su proveli na slobodi, 31 godinu nakon ubojstva mirno su živjeli i radili. Sa stajališta kršćanskog oprosta i pomilovanja, oni su pomilovani unaprijed, prije odsluženja kazne i presude.
Što se tiče osobnih poznanstava i prijateljstava između generala i dvojice zatvorenika, to je njihova privatna stvar i generali slobodno mogu svoje prijatelje posjećivati u zatvoru sukladno hrvatskim propisima i zakonima.
Smatramo da svatko mora odgovarati za svoje postupke u obnašanju službe i dužnosti. I Perković i Mustač su za svoje obnašanje dužnosti višestruko nagrađivani i od strane komunističke Hrvatske i od strane demokratske Hrvatske. Za svoje „propuste“ kažnjeni su jedino od Njemačke. Da je Republika Hrvatska odlučila raskrstiti s komunističkim i socijalističkim sustavom i naslijeđem mogla je procesuirati i Perkovića i Mustača. U tom slučaju bi obojica već bili na slobodi nakon odsluženih kazni. Međutim, Republika Hrvatska to NIJE uradila. Ne samo Mustaču i Perkoviću već i nebrojenim drugim komunističkim i socijalističkim zločincima i kriminalcima. Republika Hrvatska nije jasno osudila komunistički sustav niti je kaznila pojedince koji su mu služili. I Perković i Mustač su, u konačnici, samo vjerni sluge bilo kojeg sustava. Socijalistički sustav je bio nakaradan i zločinački i u njemu su obojica bili nagrađeni za provođenje državnog terorizma i ubojstva.
Zbor udruga veterana hrvatskih gardijskih postrojbi, kao udruga profesionalnih ratnih postrojbi iz Domovinskog rata, smatramo da bi generalima bilo pametnije da se nastave baviti čuvanjem digniteta Domovinskog rata, Deklaracije o Domovinskom ratu i brigom o časnim hrvatskim braniteljima koji su svojom žrtvom zaslužni i za njihove generalske činove, pisanjem knjiga i vlastitih memoara, nego uplitanjem u hrvatski pravosudni sustav na ovakav način, način kojega nismo imali prilike vidjeti kada se je radilo o suđenju i osudama hrvatskih generala i hrvatskih branitelja.
ZUV HGP predsjednik Željko Dragašević
