Kapelanova poslanica za Došašće

0
103

Drage veteranke  i veterani Gromova, Došašće ili Advent je  vrijeme  u crkvenoj godini kada se kršćani intenzivnije pripravljaju na svetkovine Božića i Bogojavljanja. To je vrijeme očekivanja Kristova dolaska na kraju vremena (Sudnji dan).

Naš  novi vojni kapelan  kapelanije Sv. Ilije Proroka iz Petrinje don Matija Žugaj uputio nam je poslanicu za Došašće a koju Vam u cijelosti prenosimo.

“Bdijte!”

Dragi prijatelji,ovom riječju završava Evanđelje prve adventske nedjelje. Isus upozorava apostole na potrebu za budnošću,jer ne znaju “ni dana ni časa” kada će On doći “suditi živima i mrtvima”.

Možda dragi prijatelji, vi znate više nego ostali u našoj Domovini što to znači bdijeti. Na tolikim ste ratištima noć proveli bdijući, ne znajući što vas u toj noći očekuje. Mrkla noć puna je neizvjesnosti,a kada toj neizvjesnosti pridodamo strah od nepoznatoga, strepnju od neočekivanoga, ne možemo spriječiti a da nam se u srce ne uvuku ‘crne slutnje’…tada jedino još preostaje nada i pouzdanje u Božju Providnost te vlastite snage. Pa čak kada nas vlastite snage napuste, i pouzdanje u Boga smalakše, nada ipak ostaje. Nešto slično kao i kod apostola. Isus ih je tek nekoliko sati prije sudnice upozorio “Bdijte!”,ali prvo što ih je uplašilo jest slabina vlastitih snaga. Petar je ipak na Isusov poziv ‘djenuo mač u korice’ te pobjegao,poput ostalih apostola. Snaga je bivala sve manja, te Ga je i tri puta zatajio, kao da nije nijekao samo Isusa, već čitavo Presveto Trojstvo. Pouzdanje je posve nestalo, već u samu zoru Isusove muke. Ovdje kao da je Bog htio preko Petra poručiti, da je Crkva od ljudi zauvijek grješna i slaba, a samo po Bogu je jedino nesavladiva. Ono jedino što je ostalo u srcima apostola jest nada, hranjena ljubavlju Kristova primjera. Slično se događa i danas sa današnjom Crkvom. Svi mi ljudi bivamo slabi po svojim ograničenostima, ali na te naše ograničenosti je računao i sam Isus, kada je za apostole pozvao upravo grjesne ljude. Današnji apostoli smo upravo mi. Često puta ostanemo bez snage i volje da budemo i ostanemo kršćani-drugi Krist u današnjem svijetu. Dogodi nam se da ‘zaspemo’ i oglušimo se na poziv da budemo ustrajni, na poziv Isusa Krista “Bdijte!”. Vjerujem dragi prijatelji, da ste i vi već pomalo umorni od ‘oluja’ današnjega svijeta, koje nas pozaspale ‘uvlače’u nepoznato. I nas čeka-bez obzira na prođeno i proživljeno-poziv “Bdijte jer ne znate dana…”. Prava ‘oluja’ protivština tek dolazi, i ta ‘oluja’ odvijat će se u nama samima, između volje i želje da slijedimo Isusa i težnje da budemo prihvaćeni i priznati od svijeta. Ne možemo poći na oba puta, jer svaki od tih puteva ima i svoj konačni cilj. Svijet nam nudi ograničeno zadovoljstvo, kvarljivu robu, lažni ‘zlatni’ cilj, koji ima rok trajanja. Sve što od svijeta dobijemo-bilo čast,priznanje, hvalu,prihvaćanje, bogatstvo, ugodu,zadovoljstvo-sve ćemo to jednog dana tom istom duhu svijeta s ‘kamatama’ morati vratiti. “Caru carevo, Bogu Božje”. Svijetu koji je prolazan, vraćamo sve što je prolazno i sa rokom trajanja, a Bogu na sud što je Božje-a to je naša duša. Upravo zato vrijedi slijediti Kristov vapaj “Bdijte!”,jer to nije zapovijed već vapaj da se spasimo,i da pođemo ka jednom drugom cilju, a to je život Vječni.

Vjerujem da se svatko od nas više puta nađe u dilemi birati između vlastite savjesti i vlastitih želja i potreba. Kao ponekad u hladno jutro,kada bismo radije ostali uz toplu deku i san, negoli se probudili i pošli ususret dnevnim obvezama. Upravo zato u mnogim našim krajevima stoji odgovor na Isusov vapaj za budnošću, u običaju adventskih misa Zornica-misa koje pretječu zoru.

Upravo u vremenu Došašća ili Adventa, kroz koje se pobliže pripremamo na svetkovinu rođenja Isusa Krista,malog Boga-Božića, imamo ove mise. One su slikoviti i doslovan odgovor na poziv “Bdijte!”. Ali istovremeno i podsjetnik, da kada izgubimo svaku volju i snagu za dalje na vlastitom ‘križnom putu’, i nas u trnju vlastitog pesimizma čeka Bog “koji se utjelovio po Duhu Svetom,rođen od Marije Djevice”, i svoj ovozemaljski put započeo na tvrdoj slamici,kako bi “nama bio u svemu jednak osim u grijehu”. Taj svoj put,završio je nepravedno osuđen i pogubljen od ruke koja je stvorena od Nestvorenoga, da bi tom istom stvorenju ostavio nadu života Vječnoga svojim uskrsnućem.

Stoga i Vama dragi prijatelji, želim da iskoristite ovo vrijeme priprave za Kristov rođendan tako, da vam ‘oko bude budno’ i pozorno na vlastite korake, koje u životu činite. Svaki naš pad, novi je razlog Kristu da se nanovo rodi u našim životima, kako bi ovom svijetu upravo preko naših misli,riječi i dijela pokazao što je to Ljubav. Neka nam pri tome budu prava naših bliznjih pred očima-prava da upoznaju “pravoga Boga od pravoga Boga”,te kroz Njega, iskuse onu nadu, koja je Vas dragi prijatelji i branitelji, čuvala i nosila, u onim hladnim noćima punih straha i neizvjesnosti.

“Bdijte!”

don Matija Žugaj

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here