I Patrijom preko predrasuda

0
146

Vojnikinja Monika Čižmek iz Gromova prva je žena na obuci za vozača najmodernijeg oklopnog vozila u Hrvatskoj vojsci. Kako se snašla? Prema riječima njezinih instruktora – izvrsno!

Na vojnom poligonu “Cerovac” kod Karlovca naviknuli smo vidjeti inženjerce i njihova karakteristična vozila, kao i radne strojeve. Tijekom jednog tjedna u rujnu, međutim, poligon su posjetili pripadnici Gardijske mehanizirane brigade sa svojim borbenim oklopnim vozilima Patria. Naime, od 20. kolovoza do 14. rujna održan je Tečaj obuke za zapovjednike vozila i vozače tih velikih oklopnjaka na kotačima. Pripadnicima mehaniziranih bojni Tigrovi i Gromovi, koji Patrije već dulje vrijeme imaju u operativnoj uporabi, priključili su se i Pauci, koji ih imaju odnedavno. “Obučna skupina prilično je velika, ovdje je dvadesetak pripadnika,” objašnjava nam na poligonu voditelj obuke natporučnik Igor Palajsa iz 2. satnije Tigrova. Ima tu mladih dočasnika i časnika koji se prvi put susreću s najmodernijim vozilom u Hrvatskoj vojsci, no i onih iskusnijih koji su na obuci osvježenja. Patria je složen sustav i oni koji njom zapovijedaju i upravljaju moraju uvijek biti na visokoj razini kako bi izvršili zadaće na obuci, vježbama i u misijama, no prije svega da bi jamčili sigurnost kolegama iz posade i iskrcajnog dijela. Dodatnu odgovornost nosi i visoka cijena vozila i njegovih sustava.

Gardisti su na “Cerovac”, na završnicu tečaja, stigli nakon trotjedne obuke u Petrinji. U matičnoj vojarni Tigrova i Gromova “Pukovnik Predrag Matanović” prolazili su teorijsku obuku (poznavanje vozila, tehničko-taktičke značajke), obuku na simulatoru vožnje, iz slalom-vožnje, uporabu vitla… Simulator daje vrlo dobru pripremu za teren, naglašava natporučnik, u njemu se mogu rabiti razni programi, simulirati razni scenariji i uvjeti na cesti i terenu, a posebno je koristan za mlade vozače, da steknu početne dojmove o kretanju na cesti i terenima, o gibanju vozila… Sve nabrojeno bila je priprema za završnicu u domu inženjeraca, gdje su se instruktori i polaznici posvetili pravojterenskoj vožnji, kao i vožnji u cestovnim i prometnim uvjetima. Ne treba ni naglašavati da se mnogi detalji u sustavu obuke neprestano osvježavaju, a najnovija dragocjena iskustva dalo je sudjelovanje Tigrova u NATO-ovoj aktivnosti ojačane prednje prisutnosti u Litvi, kamo je otišla cijela satnija sa svojim Patrijama. “U Litvi su Tigrovi vidjeli kako neke zadaće izvršavaju naši saveznici te uočili nove prostore za napredak i poboljšanja,” ističe Palajsa.

Uvijek je atraktivno vidjeti Patrije u akciji, posebno prvi put na jednoj lokaciji, kao što je slučaj s poligonom “Cerovac”. No, glavni razlog dolaska naše ekipe bila je vojnikinja Monika Čižmek iz Gromova. Riječ je o još jednoj pripadnici OSRH koja je probila barijeru predrasuda: prva je žena koja polazi obuku za vozača tog BOV-a. “Zasad joj ide vrlo dobro, doduše, već ima terenska iskustva s drugim vozilima, a i ovdje na poligonu pokazala se kao iznimna vozačica,” rekao je natporučnik Palajsa.

“Da, svjesna sam da sam prešla jednu granicu, no to sam baš i htjela,” kaže nam Monika Čižmek srdačno se osmjehujući, dok razgovaramo u vozilu koje će joj biti novo radno mjesto. Vojska ju je privlačila oduvijek, no veliki kotači nisu joj ljubav koja se rodila u vojsci. I prije no što je odjenula odoru, djevojka iz Sesvetskog Kraljevca položila je C kategoriju i vozila kamione. Nije li to bilo neuobičajeno i za djevojku u civilu? “Da, uvijek je bilo čudnih pogleda, no ljudi koji su mi bliski naviknuli su se. Godinama vozim motocikl pa im je bilo lakše prihvatiti kamione,” govori vojnikinja i sa samopouzdanjem poentira: “Konačno, danas žene sve više voze kamione, pa i šlepere, pogotovo u Italiji, Njemačkoj i drugim zapadnim zemljama.”

Dragovoljna ročnica bila je 2016., prije godinu dana postala je pripadnica OSRH, i u vojsci je zahvaljujući položenoj kategoriji imala uvjete za vozačicu kamiona. “Ipak je tu bilo puno noviteta, imali smo dodatnu obuku, vojni kamioni dosta su drukčiji od civilnih,” kaže nam. Vozila je sto desetku (TAM-110) i sto pedesetku (TAM-150), a u obitelji Čižmek reakcije su bile različite – od oca koji je o svemu dosta znao jer je za vrijeme rata bio vozač u Hrvatskoj vojsci, do majke – koja nikako da se navikne na to da joj kći uživa u odori i svojem poslu i koja je često pita je li dobro i fali li joj išta. No, Monika je sebi rekla: “Neću stati niti na tome!” Napredak je bio očit, pokazala je što sve zna i može i kao vojnikinja i kao vozačica. Prvo joj je zadovoljstvo bilo što je postala pripadnica slavnih Gromova. A kad je saznala da će ići na novu razinu, na obuku za vozača BOV-a, prvo je bila šokirana, a onda je šok prerastao u oduševljenje. “Još sam na prisezi u Požegi gledala Patriju i rekla kolegama da je to ono što želim voziti. Da, za razliku od kamiona, žene za upravljačem Patrije i nisu uobičajen prizor, voziti BOV ipak je nešto malo drukčije,” govori nam. Osim vožnje, treba dobro poznavati svoje vozilo, znati promijeniti gumu, ulje i još niz sitnica čiji se broj multiplicira kad je riječ o Patriji, a ne nekom gradskom automobilu. Monika Čižmek kaže da je puno znala i otprije, s prijateljima je radila na motorima i automobilima. Dakle, nije joj lako, ali puno je lakše nego nekome tko se prvi put susreće s mehanikom.

Ipak, kad je prvi put sjela u Patriju, pomislila je: “Bože, hoću li ja to moći?” Zahvaljujući iskusnim instruktorima poput narednika Dražena Grandvergera i desetnika Dubravka Lješčaka strah je brzo nestao. A tu su i kolege iz posade: zapovjednik, vozač i operater oružne stanice, koji su odgovorni svaki za svoj dio posla, no moraju funkcionirati kao tim, nadopunjavati se i međusobno pomagati. Prepričavajući iskustva iz vožnje, vozačica naglašava da uvijek treba biti na oprezu. “Kud ćete proći, kad ćete proći, kako ćete proći, kojom brzinom, je li na vozilu sve u redu, jesu li gume prilagođene terenu, ima li dovoljno ulja…,” nabraja u jednom dahu. Teren na poligonu “Cerovac” izvrstan je za obuku, smatra Monika Čižmek: “Imamo i asfalta, i blata, prolazimo kroz šikare, imamo uspone i nagibe, mislim da ovdje možemo dosta toga naučiti, no na kraju sve je do instruktora.”

“Radimo po uhodanoj proceduri koja se pokazala zahvalnom i svrhovitom, ali uvijek ima izmjena u koncepciji i provedbi. Mislim da obavljamo dobar posao,” kaže narednik Grandverger te dodaje da je “Cerovac” više terenski poligon, za razliku od požeškog “Glavica”, koji je prilagođeniji obuci iz cestovne vožnje.

Je li Monika nestrpljiva da dobije certifikat vozačice? “Daaaaaaaa! I jedva čekam prvu vježbu,” odgovara na to, a zatim potvrdno i na pitanje koje ide u nešto dalju budućnost. “Neću stati ni na ovoj Patriji, zanima me i ona koja će imati oružnu stanicu od 30 mm, MRAP M-ATV mi je super, baš kao i MaxxPro, a rado bih vozila i tenk M-84. Uskoro ću polagati E kategoriju pa ću, bude li trebalo, moći upravljati i labudicom. Zasad se isključivo vidim na mjestu vozačice, željela bih na toj dužnosti otići i u misiju u Afganistan,” ambiciozna je Monika Čižmek.

Neizbježno je pitanje: Kako na ženu za upravljačem kamiona i BOV-a reagiraju kolege iz postrojbe, kakav je odnos s njima? “Izvrstan, i mogu vam reći da sam se iznenadila. Znate da ima svakakvih ljudi, malo me bilo i strah. Međutim, dečki iz moje 2. satnije fantastični su, puno su mi pomogli uoči tečaja, sve su mi pokazali oko Patrije, tako da sam u obuku ušla spremna, no ona je onaj ključni korak,” kaže nam.

Prvu ženu u Hrvatskoj vojsci za upravljačem Patrije neposredno obučava desetnik Lješčak, koji nam je kategorično rekao: “Monika je izvrsna vozačica! Vidi se da ima iskustva s kamionima, uhvatila je gabarite i ima sve performanse koje treba imati vozač Patrije. Siguran sam da će biti spremna za sve zadaće koje će pred nju biti postavljene! Pazite, vozač može biti svatko, ali vozač Patrije, vozila izvan svih gabarita, treba biti iznimno pripremljen – i fizički i psihički!

Domagoj VLAHOVIĆ, snimio: Tomislav BRANDT

Izvor: https://hrvatski-vojnik.hr/i-patrijom-preko-predrasuda

 

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here