Središnja proslava 11. lipnja, Dana Sisačko-moslavačke održana je danas u Sisku, Desnom Trebarjevu i Martinskoj Vesi. U jutarnjim satima mnogobrojna izaslanstva položila su vijence i zapalila svijeće u spomen na poginule i nestale hrvatske branitelje, prvo podno središnjeg križa na sisačkom gradskom groblju „Viktorovac“, a potom kod spomenika poginulim braniteljima na Trgu dr. Franje Tuđmana.
Ispred rodne kuće braće Stjepana i Antuna Radića u Desnom Trebarjevu, njima u čast položeni su također vijenci i zapaljene svijeće, a u župnoj crkvi sv.Martina biskupa u susjednoj Martinskoj Vesi sisački biskup Vlado Košić predvodio je svetu Misu za poginule, umrle i nestale hrvatske branitelje i civilne žrtve Domovinskog rata, a potom je u Spomen domu, „Braća Radić“ održan i prigodni program. Na cjelodnevnom programu sudjelovali su i predstavnici Udruge ratnih veterana 2. gardijske brigade „Gromovi“.
U propovijedi govoreći o braći Radić biskup Košić je podsjetio kako je danas upravo i rođendan braće Radić, Antuna koji je bio književnik – filolog, prosvjetitelj hrvatskih seljaka, narodni zastupnik u saboru i prosvjetni djelatnik i Stjepana političara, pisca, narodnog zastupnika u Hrvatskom saboru i hrvatskog mučenika. Obojica su zajedno osnovala Hrvatsku seljačku stranku, koja je za svoje geslo od samoga početka 1904. godine uzela riječi: „Vjera u Boga i seljačka sloga!“
Čestitajući Dan Sisačko-moslavačke županije, žiteljima županije i županici Marini Lovrić Merzel, biskup je upozorio kako izbor toga dana kao Dana županije obvezuje. „Koliko je našoj županiji sveta vjera u Boga? Koliko je Crkva uvažavana i podupirana? A koliko su važna seljačka pitanja i zadovoljstvo naših seljaka, radnika, običnih ljudi? Ili se ta pitanja koja su važna za Crkvu, za naša sela i njihove stanovnike ne nalaze u, kako se to kaže, prioritetima?“, zapitao se biskup.
Poseban osvrt i pozornost biskup je dao na poruke Stjepana Radića, koji je 20.lipnja 1928., zajedno s Pavlom Radićem i Đurom Basaričekom, te Ivanom Pernarom i Ivanom Granđom u beogradskoj skupštini doživio atentat. „Ta je njihova smrt, posebno smrt Stipice Radića, izraz mučeništva za svoj narod. O kada bi i danas politički vođe za svoj narod bili spremni i umrijeti! To se možda čini danas nepotrebnim i kao stvar prošlosti, ali to je prevažno pitanje: je li našim političarima stvarno na pameti i na srcu dobro naroda i jesu li se oni za taj svoj narod spremni žrtvovati, ili naprotiv misle samo na sebe, na svoj položaj i za tu su svrhu sve spremni učiniti, ljudima pričati bajke, varati i krasti, obmanjivati i ne činiti ništa za zajedničko dobro? Kad gledamo kako naš narod propada, pitamo se, nije li to zato što ima loše vođe, nesposobne političare, ali još ni to nije toliko zlo koliko činjenica da nemaju hrabrosti zatomiti svoje interese i boriti se za interese naroda, pa i pod cijenu vlastitoga života“, kazao je biskup te na kraju poručio: „Mi se danas, na njihov rođendan, molimo za njihove duše, za njih da u Bogu prime svoju nagradu. Ali molimo se i za njihovo djelo, a to je naša slobodna Domovina, to su naš narod i naša hrvatska država, to su naši predstavnici, političari, prosvjetitelji, učitelji, znanstvenici i svi žitelji Lijepe naše, da svi mi njih slijedimo, da se ne bojimo trpljenja i žrtve, da se hrabro borimo i zalažemo za dobro svoga naroda, u istini i poštenju, u radu i požrtvovnosti, u iskrenosti i dobroti“.
Fotogalerija: