Draga moja braćo i sestre… što mi to slavimo i što se događa na blagdan Svih svetih, a što na Dušni dan?

0
218

Kada slavimo blagdan Svih svetih u naše slavljenje uključujemo i slavimo sve svece i svetice koji su od Crkve proglašeni svetim, a i oni koji nisu. Ti ljudi nisu stavljeni na oltar, ni u katolički kalendar… Upravo te ljude Crkva želi spomenuti na blagdan svih svetih… Anonimni i samozatajni ljudi, oni koje često susrećemo ali na njih ne obraćamo previše pažnje, uvijek su nosili Crkvu, društvo, okolinu.

Potpuno krivi naziv danas je dan mrtvih… jer kršćanstvo naviješta i svjedoči, ovo je pobjeda života nad smrti…smrt nije kraj, nego početak nečega većega!

Od samih početaka ranog kršćanstva ideal mučeništva i svetosti bio je visoko cijenjen u Crkvi i tadašnjem društvu.

Prvi tragovi slavljenja javljaju se u 4. stoljeću. Svi sveti su oni beskonačni ljudi koji su svoj život proživjeli sveto, i na slavu Božju. Na tu istu svetost pozvani smo svi mi kršćani. Na taj dan posjećuju se grobovi svojih najmilijih, pokojnih, uređuju se i mole se molitve za njihove duše. Donosi se cvijeće, pale lampioni i svijeće.

Dušni dan slavi se dan poslije, 2. 11. i u njemu se sjećamo svih svojih dragih pokojnika. Pohodi grobljima…Na taj dan do izražaja dolazi kršćanska nada i vjera u vječni život, poslije ovozemaljskoga života. Čovjek je jedino biće koje štuje svoje mrtve. U ovome danu nastavljamo „komunikaciju“ s našim pokojnicima.

Dušni dan, kojeg se spominjemo 2. studenog, ustanovljen je u samostanu Clunyju 998. godine.

Pred očima nam stoji glavna poruka Crkve: ako ne poštujete svoje pokojne, kako ćete tek žive.

Prošlost, sadašnjost i budućnost – ove tri stvarnosti prožimaju naše ljudsko iskustvo vremena i povijesti. Prošlost je nepovratna, sadašnjost nam izmiče između prstiju, budućnost nedogledno otvorena. Cjelini života pripadaju sva tri vremena. Sjećanja na one koji su otišli s ovoga svijeta i misao na neupitnu isto takovu stvarnost za svakoga od nas živućega, stavlja uvijek iznova postavljano pitanje: čemu i što je naša egzistencija?

Svaki dan više ujedno je jedan dan manje. Umire djetinjstvo i rađa se mladost; umire mladost i dolazi starost.

Dan svih svetih kao i Dušni dan trebali bi nas podsjetiti  da jedanput propušteno ne da se više nadoknaditi. Prilika je prokockana, slavlje propušteno, vrata zaključana. Svjetiljka života ne gori vječno, moram se pobrinuti za ulje dobrih djela.

Blagdani Svi Sveti i Dušni dan  prilika je da se prisjetimo svih poginulih, umrlih i nestalih Gromova. Pomolimo se za njihove duše  da  imaju mir i spokoj u kraljevstvu Božjem, budimo svjedoci njihovih pravednih života i vrijednosti onoga što su oni učinili za našu domovinu i slobodu koju mi danas baštinimo.  Obiđimo njihova ovozemaljska počivališta i s pijetetom se prisjetimo njihove žrtve za nas i našu jedinu domovinu Hrvatsku.

Neka im je vječna hvala i slava.

 

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here