Darko Lisac Fox: ‘Grom’ koji je junački poginuo od metka u srce prvoga dana Oluje

0
558

Niti 18 godina nakon vojno redarstvene operacije ‘Oluja’ ne prestaje žaljenje za Darkom Liscem, bivšim pripadnikom izvidničko diverzantske satnije 2A Brigade – Gromovi. Njegovi prijatelji i suborci svakog 4. 8. obilaze Mirogoj na kojemu je te 1995. uz vojne počasti sahranjen, ali buketi cvijeća ostavljaju se i na mjestu njegove pogibije gdje je također postavljen spomenik, u Gorama, kod Gline.

– Što da vam kažem, heroj… junak. Poginuo je s 23 godine od metka u srce. To vam govori da je bio u bliskoj borbi i da nije čučao u nekom rovu. Mi smo bili raspodijeljeni u manje grupacije i stigli smo nakon dvadesetak minuta… već je bio na nosilima, mrtav. Umro je trenutno, mada je navodno čak poginuo od rikošeta metka koji se odbio od asfalta – s tugom se i nakon osamnaest godina prisjeća njegov suborac i prijatelj, Vidović Marijan – Mara.

Pokojni Darko Lisac Fox rođen je 1972. godine u Jukincu, dijelu Gline koja se proteže prema Petrinji. Iako vrlo mlad, nošen domoljubnim zanosom priključuje se 2a Brigadi i odmah iskazuje kao pravi borac:

– Moram odmah naglasiti, Fox je prije svega bio izuzetan mladi čovjek i moj vrlo dobar prijatelj. A što se rata tiče, bio je pravi vojnik. Zapravo – među najboljima. Iako je u trenutku svoje pogibije kod kuće imao suprugu i jednogodišnje dijete, malog Antu, gledao je smrti u oči bez imalo straha. On je inače došao iz glinske pukovnije isto kao izviđač i stigao u vojnu bazu Trstenik gdje je nastavio izviđačko-diverzantsko djelovanje. Bio je željan izviđanja, volio je ići ‘u dubinu’. Bio je hrabar… – prisjeća se Štefan Obranović Pepa.

Neki se prisjećaju tog ljeta 1995. i dana kad je uz počasnu paljbu pokopan Fox. Sjećaju se nepregledne kolone, zastave, njegove mlade, neutješne žene u crnom i suboraca u prašnjavim uniformama koji su se od njega došli oprostiti ravno s terena.

Lisca se sjeća i predsjednik Udruge ratnih veterana 2. gardijske brigade, Mile Krišto:

– Kroz brigadu je prošlo puno golobradih mladića, sličnih, kratko podšišanih. Ali Foxa se sjećam, osim po odvažnosti, i po tome što je volio nositi kape s velikim šiltom ispod koje je uvijek skrivao osmijeh.

Najdetaljnije o odlasku Darka Lisca saznali smo od umirovljenoga narednika iz Gline, Denisa Zibara koji je o Foxovoj herojskoj pogibiji pisao i u knjizi ‘Oluja jednog izviđača’:

– I danas mi je teško govoriti o tome. Lisac je bio mlađi od mene, prijatelj moga mlađeg brata s kojim je izvodio dječje nestašluke, bio je moj prijatelj i susjed. Toga prvog dana Oluje bili smo raspoređeni po grupacijama. Lisac je bio u mojoj grupi čiji sam bio zapovjednik. Teško da će vam sad sve biti jasno, akcije koje se događaju u ratnom vihoru su konfuzne i sve se događa u minutama doslovno. U svakom slučaju, tad je Lisac hodao ispred mene, a kako smo nas trojica bili iz Gline, gledao sam da se rasporedimo ako dođe do bliske borbe, da ne izginemo svi. Hodali smo prema kući u kojoj smo pretpostavljali da su četnici. Lijevo od nas je bio bunker. Jedan od nas je provjerio i rekao da je prazan. Bila je to greška. Lijevo od nas počela je pucnjava, a ja sam samo stigao viknuti: ‘Napad s lijeva! Svi dolje!’ Digli smo se i počeli trčati cik-cak prema bunkeru iz kojega se pucalo. Fox se digao i počeo pretrčavati prema meni. Pao je dva metra od mene. Ležao je na desnom boku prema jarku. Vidio sam na prsima veliku rupu. Suborac Ivša ga je prebacio preko ramena i počeo nositi. Trčali smo prema hladu i tamo ga spustili. Tad je samo izdahnuo, krv se slila iz usta, a oči su ostale otvorene… – s teškoćom se prisjeća Denis Zibar.

Darko Lisac Fox danas bi, da je poživio, bio 41-godišnjak i ponosni otac 19-godišnjega sina Ante. Umjesto toga, Fox je jedan od 178 junaka koji su svoj život položili na oltar Domovine u akciji Oluja, a da nisu dvojili sekunde.

www.dnevno.hr

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here