Dan sjećanja na Vukovar

0
841

naslovna

U kolovozu 1991.g. provodeći veliko srpsku politiku o stvaranju velike Srbije, JNA, pobunjeni Srbi u RH i terorističke paravojne formacije iz Srbije počele su otvorenu agresiju na Vukovar. Bitka za Vukovar je najveća i najkrvavija bitka u Domovinskom ratu. Slabo naoružani hrvatski branitelji 87. dana uspješno su odbijali napade dobro naoružanog i mnogo brojnijeg neprijatelja. Procjenjuje se da je grad napadalo oko 30.000 neprijateljskih vojnika sa 1.600 tenkova i oklopnih transportera, 980 topničkih cijevi, 350 protuzrakoplovnih topova. Ukupan broj neprijateljskih vojnika na vukovarskom bojištu pred pad grada procjenjuje se na oko 80.000. Za zauzimanje Vukovara JNA je angažirala ukupno 11 brigada operativne vojske, od čega devet oklopno – mehaniziranih, uz postrojbe Teritorijalne obrane Srbije i pobunjenih hrvatskih Srba, te paravojnih dragovoljačkih postrojbi kao što su Arkanovci i Šešeljevci.

Početkom borbi u Vukovaru hrvatskih snaga bilo je oko 800 pripadnika MUP-a Vukovar i Varaždin, Narodna zaštita Vukovara, 4. bojna 3. “A” brigade ZNG-a, skupina 1 “A” brigade ZNG-a, te skupina od 58 pripadnika HOS-a. Postupnim pritjecanjem oružja broj branitelja je narastao na oko 1.800 do najviše 2.000 ljudi u samom gradu, dok ih je na cijelom bojištu bilo najviše 6.700 pred sam pad grada. Ukupan broj oklopno mehaniziranih sredstava također pred sam pad grada na cijelom bojištu bio je: 26 tenkova i oklopnih transportera, 52 topa do 100 mm, 32 topa preko 100 mm, 1 VBR te 68 minobacača. Dana 25. rujna 1991. godine, od pripadnika naoružanih postrojbi u Vukovaru oformljena je 204. brigada HV-e.

Zapovjednik hrvatskih snaga u Vukovaru Mile Dedaković Jastreb, zamjenik zapovjednikaBranko Borković te Blago Zadro, odigrali su  ključnu ulogu u obrani grada i smišljanju defenzivne taktike koja je zadržala JNA izvan Vukovara tijekom dužeg vremenskog perioda. Posebnu zaslugu imao je Blago Zadro u provođenju taktike zaustavljanja prodora oklopnih snaga na Trpinjskoj cesti koja je prozvana „Groblje tenkova“

Napravljena je združena zapovjednu strukturu koja je stvorila jednu brigadu od prethodno odvojenih elemenata. Taktika se bazirala na integriranom obrambenom sustavu koji je uključivao miniranje prilaznih puteva, antitenkovske ekipe, snajpere i dobro utvrđene obrambene položaje.

Nakon okupacije grada  JNA i srpske paravojne formacije, vršile su odmazdu nad hrvatskim civilnim stanovništvom i zarobljenim hrvatskim braniteljima. Pojedini Vukovarski Srbi koji su se u skloništima zajedno s Hrvatima  mjesecima skrivali od granata, tada su se bacali „oslobodiocima“ u naručje i prokazivali hrvatske  branitelje, obitelji branitelja i općenito ljude koji su im se zamjerili. Stoga su po cijelom području grada Vukovara ljudi streljani i ubijani na zvjerski način. Najveći organizirani i masovni zločin dogodio se nad ranjenicima iz bolnice u Vukovaru i braniteljima te civilima kojih je 200 identificirano iz masovne grobnice na Ovčari. U obrani Vukovara poginulo između 2.900 i 3.600 ljudi a grad je razoren do temelja.

Tromjesečna opsada Vukovara vezala je uz grad  najbolje jedinica koje je JNA tada  imala, uključujući i 2 tenkovske i 6 mehaniziranih brigada, što je sklonilo pritisak s ostalih bojišta u Hrvatskoj. Ova tromjesečna pauza, tijekom koje je JNA bila usredotočena na poražavanje samo jedne hrvatske pješačke brigade, omogućila je Hrvatskoj formiranje više od 60 brigada.

.

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here