Činjenice i dezinformacije o Domovinskom ratu

0
193

SISAK – Ciklus predavanja „Hrvatski martirologij” u organizaciji Sisačke biskupije započeo je u srijedu 21. studenog u Velikoj dvorani Pastoralnog centra katedralne župe u Sisku. Ovaj drugi u nizu ciklus otvorio je dr. sc. Ante Nazor, ravnatelj Hrvatskog memorijalno-dokumentacijskog centra Domovinskog rata, predavanjem „Činjenice i dezinformacije o Domovinskom ratu”.

Predavanja je Nazor započeo kratkim predstavljanjem ustanove iz koje dolazi i materijom kojom se bave, ističući kako se tu radi o proučavanju činjenica i fakta na temelju izvornih dokumenata.

U nastavku, Nazor je napravio povijesni presjek ideje o Velikoj Srbiji, uspoređujući granicu i ideje one povijesne i one koja je izašla na vidjelo 1991. godine, a nastavio s manje ili više poznatim dezinformacijama i lažima o Domovinskom ratu koje su plasirane u javnost na razne načine pa čak i kroz hrvatske medije, ističući kako je hrvatski medijski prostor već duže vrijeme zagađen dezinformacijama s ciljem kompromitiranja hrvatskoga vodstva i hrvatskih oružanih snaga u Domovinskom ratu, odnosno cijeloga Domovinskoga rata.

Počevši tako od stvarnog razloga pobune Srba u Hrvatskoj Nazor je istaknuo kako to nisu, kako je prikazivano, osjećaji straha zbog mahanja hrvatskim zastavama ili mijenjanje ustava iz 1991. godine u kojem se uz sve ostale narode spominju i Srbi, već je to velikosrpska politika po dobro poznatom načelu „Svi Srbi u jednoj državi”. Upravo to načelo je i cilj zbog kojeg Srbi kreću u rat.

Predavač se dotaknuo i Vukovara i dezinformacije tko je započeo rat u Vukovaru, podsjetivši na 1991. godinu kada je na vukovarskom području zavladalo ratno stanje i započele su intenzivne pripreme za rat. Činjenica da je krvavog 2. svibnja u neposrednoj blizini Vukovara, u Borovom Selu, ubijeno 12 hrvatskih policajaca, pokazuje koliko su neutemeljene tvrdnje da Srbi nisu započeli rat u Vukovaru.

Ističući jednako tako suludom i neutemeljenom dezinformaciju, koja je zlonamjerno plasirana, da je Tuđman namjerno žrtvovao Vukovar, što pobijaju brojni fakti. Upozorio je kako i danas u Hrvatskoj postoji jedna „intelektualna elita” koja iznosi i zagovara ideju „da nije bilo Tuđmana ne bilo rata”, što je iz svega vidljivoga potpuno krivo.

Kroz dezinformacije pokušava se prikazati i uloga Domovinskog rata i Hrvatske politike prema Bosni i Hercegovini, a negativnoj percepciji Hrvatske znatno su doprinijele brojne dezinformacije koje su srpske i muslimanske službe plasirale u medijski prostor. Posljedica toga su netočne izjave, izrečene čak i u Saboru RH, o navodnoj agresiji RH na BiH i srpsko-hrvatskoj podjeli BiH.

Najčešće se spominje sastanak između Tuđmana i Miloševića u Karađorđevu u ožujku 1991. godine, i sastanak Mate Bobana i Radovana Karadžića u Grazu 1992. godine, na kojem se raspravljalo o mogućem hrvatsko-srpskom razgraničenju, kako bi prestali razlozi za oružane sukobe Hrvata i Srba na cijelom teritoriju BiH.

Nakon tog sastanka u javnost je plasirana dezinformacija o hrvatsko-srpskom dogovoru o prepuštanju Bosanske Posavine Srbima te o dogovoru sa Srbima s toga područja. Istina je da takav dogovor ne postoji i da su hrvatske snage imale velike gubitke upravo u obrani Bosanske Posavine od srpske agresije. Ignorira se i činjenica da je upravo tadašnji predsjednik BiH Izetbegović odbio nekoliko ponuda Tuđmana o cjelovitoj zajedničkoj obrani od srpske agresije.

Predsjednik Tuđman je tada bio uvjeren da se Beograd neće zaustaviti niti će ikad Zapad pomoći muslimanima ili Hrvatima, koji se zbog toga moraju okrenuti jedni drugima. Istodobno se u hrvatskim medijima ignoriraju podaci o pregovorima između predstavnika Bošnjaka – muslimana i Srba te izjave bošnjačko-muslimanskih dužnosnika o namjerama da prihvate podjelu BiH, u kojima se uopće ne spominje hrvatski narod.

Nazor je predstavio i tezu o etničkom čišćenju srpskog stanovništva u Oluji koja govori da su srbi ciljano protjerani, odnosno nakon Oluje ubijani od Hrvata, dok je zapravo istina da su srpski vođe tadašnje Krajine izdali naredbu o evakuaciji pod opet poznatim načelom „Svi Srbi u jednoj državi”.

Nakon Oluje 10574 osobe, pretežito srpske nacionalnosti, koje su ostale na oslobođenom teritoriju zbrinula je Republika Hrvatska i njene institucije što u potpunosti razbija tezu.

Predavač se dotaknuo i suda u Haagu i oslobađajućih presuda generalima Gotovini i Markaču, istaknuvši kako povjesničarima povijest ne pišu presude nego činjenice, i da bez obzira na presudu njegovo bi mišljenje o generalima ostalo isto.

Na kraju je istaknuo i kako teza o dogovorenom ratu, izdaji Vukovara i brojne druge, zapravo su dezinformacije srpske OPERE, odjela za dezinformacije i propagandu srbijanskog KOS-a, koje su ubačene u hrvatske medije preko pojedinih hrvatskih novinara, a koji još uvijek svakodnevno provode „spinove” oko Oluje i Domovinskog rata.

(SV)

www.portal53.hr

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here