Dani prolaze, vrijeme neumitno teče. Iako život ne staje, ponekad se čini da smo svjedoci uokvirenja čitavog razdoblja, pa dane što iza njega slijede možemo smatrati novom epohom. Iza nas je vrijeme ispunjenja višestoljetnog hrvatskoga sna – vrijeme ostvarenja hrvatske samostalnosti. Bili smo, jesmo i uvijek ćemo biti ponosni na tu činjenicu. Mnogi su utkali svoje najvrednije – mnogi i sebe same, bez ostatka – da bismo mi, hrvatski narod i svi ljudi dobre volje što u Hrvatskoj žive, živjeli prema vlastitoj mjeri. Glede toga, ostaje nam samo, s iskrenim i dubokim poštovanjem, trajno zahvaljivati tim velikanima za primljeno dobro, nama darovano.
Ali, upravo to isto vrijeme sobom nosi nove izazove. Bili smo pred izborom i odlučili smo, u demokratskom procesu, da svoju samostalnost ne želimo živjeti izolirani. Čovječanstvo je međusobno sve povezanije, ne samo sustavima informacija nego sudbinski. Stoga, sve manje smijemo misliti samo u okvirima svoje grupe ili naroda. Zapravo bi kršćani trebali biti najspremniji za današnju situaciju, kao novi ljudi za novi svijet. Morali bi biti. A jesmo li? Sloboda je silno rizičan dar! U Svetom pismu čovjek je biće koje odlučuje svojom sudbinom. Može se doduše i promašiti, što Bog neće, nego je čovjek slobodom darovan da se ostvari. U Knjizi Ponovljenog zakona (usp. 11, 18-28) nalazimo izvješće o zbivanjima nakon ulaska u Obećanu zemlju. Mojsije je zapovjedio da se pročita sav Božji zakon okupljenoj zajednici s dva brda u Samariji: s Ebala – prokletstva, a s Garizima blagoslovi.
Teče, nakon svečane proslave, prvi mjesec našeg suživota unutar političke zajednice slobodnih naroda u ujedinjenoj Europi. U dubini duše, radujemo se zajedništvu, ali kao da je izostao onaj ushit koji je karakterističan za dobrohotno susretanje ljudi. Čini se da teret konkretne i za mnoge teške životne situacije, pune neizvjesnosti na mnogim područjima života europskog čovjeka, tvrdo udara svoj nemilosrdni pečat na sudbine mnogih pojedinaca pa i čitavih nacionalnih zajednica.
Kako da se vjernik, Isusov učenik postavi pred izazovima vremena? Za vjernika je svako vrijeme i svaki izazov samo nova prilika. Mi kršćani svednevice molimo Očenaš i u njemu „Dođi kraljevstvo tvoje!“. Prevedeno, ovo bi značilo, osobito kad to izgovara svećenik, pomozi mi dragi Bože da se bavim tvojim poslom. Kršćanin zna da je Isus uzlazeći u nebo, svijet ostavio ljubavi, brizi i domišljatosti svojih učenika. Rekao im je na Maslinskoj gori „Idite u sav svijet“ (Mt 28, 18-20). U stvarnim životnim prilikama i neprilikama ne trebamo pitati „Gdje je Bog?“, nego radije „Gdje smo mi?“. Svakome tko nas treba, tko treba prijateljsku ruku pomoćnicu, sam Bog po nama želi pritrčati ususret. Tako nastaje novi, Božji svijet.
Valja biti jako pažljiv i potpuno otvoren prema svakome, i ne nametati nikakvih ograda kad je čovjek u potrebi. „Otac nebeski hoće da u svim ljudima – dakle, ne samo u kršćanima – priznamo brata Krista“ (GS 93.)
Svima koji ove godine, po prvi put u okvirima Europske unije, slave Dan pobjede i domovinske zahvalnosti i Dan branitelja, čestitam dan nacionalnog ponosa, zazivajući na sve zagovor Blažene Djevice Marije – Gospe Velikoga hrvatskog krsnog zavjeta, zaštitnice naše biskupije, čiji blagdan slavimo isti dan.
Mons. Juraj Jezerinac,
