Prošlogodišnja pravomoćna oslobađajuća presuda Haškog tribunala hrvatskim generalima Gotovini i Markaču ima iznimno značenje za budućnost hrvatske države i hrvatskoga društva.
To značenje proizlazi iz činjenice što se u Haagu samo formalno sudilo hrvatskim generalima, a cijeli sudski proces je pravno, politički i percepcijski postavljen kao suđenje povijesti i budućnosti hrvatske države. Stoga je u obrazloženju pravomoćne presude posebno važno stajalište sudskoga vijeća da je prvostupanjska osuđujuća presuda bila bezumna, jer je konstruirala tezu o tzv. „udruženom zločinačkom pothvatu“ u kojem su navodno sudjelovale sve ključne institucije Republike Hrvatske.
No, ista i još pogubnija bezumnost nad poviješću i budućnošću hrvatske države i nadalje lebdi u sudskom procesu koji je pred Haškim tribunalom u tijeku protiv šestorice Hrvata iz Bosne i Hercegovine: Valentina Ćorića, Milivoja Petkovića, Slobodana Praljka, Jadranka Prlića, Berislav Pušića i Brune Stojića. Jedna od najvećih zabluda koju je Haška mreža nametnula u Hrvatskoj jest javno uvjerenja kako je haški sudski proces protiv „šestorice“ nevažan ili manje važan za Hrvatsku. A istina je tome suprotna, tj. taj sudski proces je najvažniji za hrvatsku budućnost u svakom pogledu.
Jedina ključna, i prva, točka optužnice svakom od šestorice Hrvata iz BiH glasi da su pripadnici „udruženog zločinačkog pothvata“, kojem su navodno na čelu bile sve ključne državne, političke, vojne, policijske, sigurnosne i druge institucije Republike Hrvatske. Iako je glavna točka optužnice protiv Gotovine i Markače gotovo ista kao i u slučaju „šestorice“ (tj. „udruženi zločinački pothvat“), ipak se u slučaju „šestorice“ optužuje država RH da je najteže ratne i humanitarne zločine navodno počinila protiv državljana i države Bosne i Hercegovine, a u slučaju „trojice“ navodno protiv dijela svojih državljana i dijela svojega teritorija.
Stoga bi bile i daleko veće i dugoročnije sve štete – političke, percepcijske, identitetske, pravne i materijalne – koje bi imala hrvatska država, hrvatsko društvo i svi hrvatski državljani, u slučaju da bilo tko od „šestorice“ bude osuđen na temelju teze o „udruženom zločinačkom pothvatu“. Pritom, sama visina kazne – koja je veoma bitna za optužene i njihove najbliže – ne bi nimalo utjecala na ovu tragičnu sudbinu Hrvatske.
Stoga, hrvatski branitelji i hrvatski građani, budimo svjesni i odgovorni. O svim hrvatskim haškim i ostalim problemima ipak odlučujemo mi koji smo stvorili i obranili slobodnu i suverenu hrvatsku državu. Sukladno tome djelujmo u društvenom i političkom životu, a uz to – kao i za Gotovinu i Markača – budimo s molitvama i uz šestoricu naših Hrvata iz Bosne i Hercegovine.
BUDIMO UZ NJIH
HRVATSKI BRANITELJI
B.P.
