Došašće ili advent (lat.: “adventus” = dolazak) je razdoblje u crkvenoj liturgijskoj godini, vrijeme pripreme za blagdan Božića. Ujedno je početak crkvene godine (osim kod istočnih vjernika, kojima počinje 1. rujna).
U zapadnom kršćanstvu, došašće počinje četiri nedjelje prije Božića. Najranije može početi 27. studenog, a najkasnije 3. prosinca. Završava 24. prosinca na Badnjak. U Rimokatoličkoj Crkvi, u došašću, prevladava ljubičasta boja u liturgiji. Čitaju se prikladni tekstovi iz Biblije.
U došašću, izrađuje se i stavlja na stol adventski vijenac s četiri svijeće. Simboliziraju četiri nedjelje u došašću.
U ovom vremenu prevladavaju iščekivanje, nada, budnost i čežnja. Budnost je otvorenost očiju i srca, duboka svjesnost i nutarnje sabranje. Kršćani u došašću bdiju, da prepoznaju Boga, koji dolazi.
U pojedinim krajevima u različito vrijeme počinju prave priprave za Božić. U nekim krajevima BiH, gdje žive Hrvati, priprema počinje već na dan sv. Katarine Aleksandrijske 25. studenog. Od tada do Božića nema više vjenčanja i većih proslava uz što postoji i izreka: “Sveta Kata zatvara vrata”.
U prvome dijelu došašća (do 16. prosinca), vjernici se pripravljaju za slavni Kristov dolazak, kada će ujedno biti i sudnji dan, dok se u drugom dijelu (od 17. do 24. prosinca) pobliže pripremaju za Kristov rođendan, za dan kada je Sin Božji postao čovjekom.
U došašću su svakog jutra, zornice puku omiljene rane mise, koje imaju pokornički značaj, jer valja ustati vrlo rano da se stigne u crkvu. Predstavljaju stoga neki oblik četverotjednog trajnog odricanja od sna. Svoj početak imaju još u srednjem vijeku.
Advent je osobito vrijeme! Zeleni adventski vijenac, svijeće, adventske pjesme i posebni liturgijski tekstovi pomažu nam u pripremi za Božić.
“Advent” znači “dolazak”, i mi očekujemo dolazak Djeteta Isusa, čije rođenje slavimo na Božić. Svi mi znamo, da se nečemu osobitom radujemo! Dani i sati prolaze polako; mi bismo najradije, da naše želje i očekivanja budu odmah ispunjena.
U ovom vremenu pred Božić može nam pomoći i adventski kalendar, da premostimo dane. U obiteljima možemo zajedno moliti i pjevati; ima adventskih priča koje možemo čitati, pjesama koje možemo zajedno pjevati, i još puno drugih stvari koje ne smiju nedostajati, npr. nešto raditi iz hobija ili nekome dnevno priuštiti malu radost…
Vrlo je važno, da ne ostanemo samo na vanjštini, nego da nađemo put do bitnoga. Trgovine sa svojim šarolikim reklamama, vreva u ulicama kupovanja, hektika u tako mnogim pripremama – sve nas to ne smije potpuno zaposliti ili istrošiti. Mi trebamo vremena za nas same; vrijeme tišine, gdje ponovo možemo doći do daha i jedni druge susresti u dobrom zajedništvu.
Bog želi doći u naša srca: to je smisao adventskog i božićnog vremena. Pripravite put Gospodinu, poravnite mu staze (Lk 3,4)! Tako i slično pozivali su proroci. Kako se mi ponašamo, kad očekujemo dolazak gosta u našu kuću? Brinemo se za to, da sve bude čisto i uredno, da bi se taj gost dobro osjećao. Kad on dolazi nalazimo vremena za njega i posvećujemo mu našu pažnju. Kod Isusa treba biti slično: on je tada došao na svijet pred dvije tisuće godina kao dijete u spilji, začet po Duhu Svetom, rođen od Marije Djevice. Sveti Josip bio je njegov očinski zaštitnik.
I to Dijete Isus, htjelo bi doći u naše srce; ne samo za Božić, nego kroz cijelu godinu – svakoga dana i svakoga sata. U čitanju je govor o mladici, o izdanku, a ne odmah o jednom stablu. Tako, kao što jedna mladica raste polako, i mi trebamo strpljivosti. Isus je došao na svijet kao “mladica”, kao “izdanak”, i on želi rasti u svakome od nas. Bog je postao dijete, jer nas ljubi; želi nam biti blizak kao čovjek. To je radosna vijest koju slavimo za Božić i zbog čega se pripremamo sada u adventu. Da nam to dobro uspije, molimo se Bogu po zagovoru blažene Djevice Marije.
Kako je nastao adventski vijenac?
Danas su u cijelome svijetu popularni adventski vijenci, načinjeni od prirodnog ili umjetnog materijala s četiri svijeće koje simboliziraju četiri adventske nedjelje.
Malo je poznato da je prvi adventski vijenac načinio evangelički teolog Johann Wichern (1801.-1881.). Zajedno sa svojom majkom i sestrom utemeljio je kuće za odbačenu djecu u predgrađu Hamburga. Upravo je, radeći s tom djecom, 1839. došao na ideju da načini simbol iščekivanja Božića.
Prvi je adventski vijenac imao četiri velike bijele svijeće i 19 malih crvenih svjećica. Bio je ispleten od lovora – simbola pobjede, jer je teolog želio ukazati na Kristovu pobjedu nad smrću i grijehom. Svijeće su simbolizirale nadu i ljubav koje razbijaju tamu.
Sljedećih se godina broj malih svijeća u vijencu mijenjao prema radnim danima u kalendaru pa ih je bilo između 18 i 24. Vijenci su se zatim ukrašavali bijelim vrpcama i pletenim grančicama bora, koje su simbolizirale vječni život. Sa sjevera Njemačke adventski se vijenac proširio diljem domova njemačkih evangeličkih kršćana.
Prvi se adventski vijenac u katoličkoj crkvi u Njemačkoj pojavio u Došašću 1925. u Kölnu, dok je u susjednu Austriju običaj prenesen tek 1945. U katoličkim krajevima običaj je da se na vijenac stavljaju tri ljubičaste svijeće i jedna ružičasta svijeća. Ljubičasta je liturgijska boja Došašća, a ružičasta se svijeća pali na treću nedjelju Došašća koja se naziva ”Gaudete” – ”Radujte se”.
Izvor:http://putevimilosti.com/duhovnost/arhiva/3470-advent-ili-dosasce
