Najnovija nepotvrđena informacija prema kojima su u Republici Srpskoj podnesene kaznene prijave protiv generala Damira Krstičevića i Ante Gotovine, samo su nastavak destabilizacije jugoistoka Europe i Balkana, odnosno hibridni rat koji Rusija vodi na ovim prostorima uz pomoć pijuna iz Republike Srpske Milorada Dodika. Ovo je zapravo konfrontacija Rusije i NATO saveza na Balkanu. Podnošenje kaznenih prijava tek sada za navodne zločine koji su se dogodili prije više od 20 godina, nesumnjivo govori o politiziranosti prijava i o političkom trenutku kada se one podnose. Da je bilo dokaza, to bi se učinilo puno ranije.
Jednostavno, Rusija već neko vrijeme hibridnim ratovanjem na Balkanu destabilizira euroatlantski put zemalja bivše Jugoslavije. Pokušala je sa Crnom Gorom i nije se libila uporabiti nacionalističke snage za izazivanje kaosa kako bi sprječila političke snage bliske NATO savezu da pobijede na nedavnim izborima i tako osiguraju ulazak u NATO. Kad im to nije uspjelo, u fokusu im se ponovno našla BiH gdje imaju vjernu lutku na koncu Milorada Dodika.
Dakle, najnovija prijetnja dolazi iz entiteta koji se izravno protivi ulasku BiH u punopravno članstvo NATO saveza i EU, a što se poklapa sa ruskim interesima, usmjerena je izravno na osobu koja personificira NATO u susjednoj zemlji, odnosno ministra obrane Damira Krstičevića. Zaustaviti put BiH u EU i NATO životno je važna i za političko djelovanje Milorada Dodika, jer u suprotnom, on će nestati sa političke scene. Tako da se ruski i Dodikovi ciljevi savršeno preklapaju. Cilj je izazvati nesmotrenu reakciju Republike Hrvatske.
U Republici Srpskoj bi sa zadovoljstvom dočekali Hrvatsku blokadu pregovora BiH sa EU i slične radikalne poteze kao odgovor na ove prijave i nedavna uhićenja visokih umirovljenih časnika HVO-a . Time bi zapravo pobijedili u svome naumu i stvorili uvjete Rusiji da premreži BiH političkim i gospodarskim utjecajem ako se Republika Hrvatska kao najveći zagovornik unutar NATO i EU za potporu BiH na njezinom putu u euroatlantske integracije, povuče iz BiH.
Nije uopće čudno da se baš to događa ovih dana kada je u Bijelu kuću došao DonaldTrump. Zauzimanje pozicija i podjela zone utjecaja između dviju svjetskih sila uskoro bi se mogla naći na dnevnom redu čelnih ljudi Rusije i SAD, pa tako i jugoistok Europe. EU i NATO sa zabrinutošću su dočekali izbor DonaldaTrumpa za američkog predsjednika, jer je višekratno ponovio kako se SAD okreće sebi. Takva izolacionistička politika potkopava više desetljeća stare temelje euroatlantskog partnerstva.
Hrvatska je članica EU i NATO-a, ali prvenstveno mora voditi brigu o vlastitim interesima i državljanima te upoznati saveznike o najnovijem ruskom scenariju za Balkan gdje se nalazi na prvoj crti obrane transatlantskih vrijednosti. Nužno je motivirati partnere da sa stajališta sigurnosti razmotre buduće korake u neutralizaciji političke nestabilnosti jugoistoka Europe, prvenstveno BiH kao i suprotstavljanju oblicima ruskog hibridnog ratovanja na ovim prostorima koji poprima prevelike razmjere.
Sasvim otvoreno sukobljavanje Rusije spram NATO – EU-a na Balkanu obilježeno je dolaskom ruskog predsjednika Vladimir Putina u posjet Srbiji 16. listopada 2014. Tada je Putin pokazao spremnost Moskve da osigura svoje interese na Balkanu i koristi Beograd u konfrontaciji sa Zapadom. Moskva je osigurala snažnu poziciju u Srbiji zbog ovisnosti zemlje o ruskim prirodnim resursima te posebno snažnu potporu za rusku politiku unutar srpskih elita i Pravoslavne crkve. Tradicionalni proruski stavovi ojačali su kao rezultat niza ruskih inicijativa širokog raspona, pa je veliki dio društva počeo vjerovati da su ruski interesi u skladu sa srbijanskim interesima.
Ruska sve aktivnija politika prema Srbiji i srpskim manjinama u susjednim zemljama – Bosni i Hercegovini, Crnoj Gori, Makedoniji i Kosovu – dio je većeg plana čiji je cilj ometanje integracija balkanskih država s euroatlantskim strukturama i održavanje nestabilnost i sukoba u blizini EU-a. Zapadni Balkan nije toliko važan za Moskvu, pogotovo u usporedbi s područjem zemalja bivšeg Sovjetskog Saveza. Međutim, zapadni Balkan i dalje je značajan za Rusiju zbog dva razloga. Prvo, to je područje trajnog rivaliteta između Rusije i drugih globalnih i regionalnih igrača, SAD-a i EU-a, i drugo, ključno područje za jačanje ruskog položaja u europskom energetskom sektoru.
Ruska temeljna pretpostavka je ta da je politika Srbije, najveće države u regiji, okružene zemljama sa srpskom manjinom, garancija stabilnosti na zapadnom Balkanu. Moskva koristi niz instrumenata za pritisak na Beograd – od rastuće ovisnosti o opskrbi energijom, naoružanjem, potpore Srbiji kada je položaj Kosova u pitanju te potpore Srbima u susjednim zemljama. Dakle, Moskva razvija kontakte sa srbijanskim manjinama kako bi izravno utjecala na zbivanja u Bosni i Hercegovini, Crnoj Gori i na Kosovu, uglavnom potičući separatističke ambicije. Mnogi su bili u pravu kad su predviđali da će Crna Gora biti žarište novog sukoba između globalnih igrača na Balkanu. Scenarij je predviđao pobunu prosrpskog sjevera zemlje protiv ulaska Crne Gore u punopravno članstvo NATO-a. Pokušaj se dogodio, ali na sreću odgovorni su na vrijeme uhićeni.
Sada je na redu BiH.
Izvor:http://www.defender.hr/
