Danas je jedan običan ali prekrasan, sunčani rujanski dan. Radujem se tomu. No, u tim trenutcima rujanske ozarenosti u misli mi dolaze naši Petrinjci. Baš kao što u filmu „Bili smo vojnici“ Barry Pepper (Joseph L. Galloway) zaključuje: “Mi, koji smo jedanput vidjeli rat, uvijek ćemo ga gledati… u tišini noći uvijek ćemo čuti vrisak…”, to je istina, jer često razmišljam o ratu. Grad je okupiran 21. rujna 1991., već do tada počinjeni su nezamislivi masakri nad hrvatskim braniteljima i građanima Petrinje. Petrinja je gorjela, a gdje li su bili ova dva-tri dana nakon pada grada naši preživjeli, prognani Petrinjci? Gdje li su oplakivali svoje mrtve? Jesu li imali gdje glavu nasloniti…? Počinju se nizati rojevi misli… Pomislih, Bože, što li je sve naš narod proživio… Danas je 24. rujna 2012. godine, često su nam svagdašnji problemi i životni napori u prvome planu. Opet pomislih kako je danas jedan lijep rujanski dan, i hvala Bogu, neka je tako. No prije 21. godinu bilo je „biti ili ne biti“. Preživjeti…, obraniti Domovinu. Danas nije dan nikakvih obljetnica, bar ne vidim na TV-u ili portalima, idem pogledati u kronologiju Domovinskog rata, i nađoh, bio je to još jedan krvavi dan Domovinskog rata, „običan“ rujanski sunčani dan… Sjetimo se u molitvama svakoga dana naših susjeda, rođaka, prijatelja poginulih u Domovinskom ratu. Posebno se sjetimo naših poginulih branitelja, obiđimo njihove grobove, pogledajmo u križ na spomeniku, križ koji govori: „Umro sam i za tebe…“ Zahvaljujmo Bogu za naše branitelje i našu slobodu! Cijenimo i čuvajmo slobodu jer je krvlju stečena…
24. rujna 1991
– Zrakoplovi JNA napadaju centar Vinkovaca. U napadu su uz kazetne i fosforne bombe korišteni i projektili s kemijskim oružjem (otrovnim plinovima). Vinkovci gore. Grad i vatrogasci neumorno gase požare. Velika je opasnost od eksplozija benzinski crpki, isključena je struja, a Vinkovčani su (dojenčad, djeca, bolesni i stari) u skloništima u mraku. Telefonske veze funkcioniraju samo djelomično. Bolnica je, pred kojom je također eksplodirala bomba, preselila u podzemna skloništa. Permanentno bombardiranje i granatiranje Vinkovaca, drži Vinkovčane 24 sata dnevno u opasnosti.
– Zrakoplovi JNA u dva navrata su napali Cerić.
– Crkva Gospe Ilačke srušena je tenkovima.
– Srpski pobunjenici prisilno iseljavaju i progone Hrvate oko Novske, iz Gornjeg Rajića i Jasenovca.
– Srpska ofenziva na Lipik, Pakrac i Novsku.
– Jaki topnički napad na Daruvar. Srpski teroristi tenkovima i topovima gađali su središte grada, u minobacačkom napadu smrtno je stradao jedan civil, tri ranjena.
– Stanovnici Lovinca, Svetog Roka, Cerja, Ričica i ostalih zaselaka s toga područja, da bi spasili živu glavu od najezde srpskih pobunjenika i tzv. JNA krenuli su u zbjeg preko strmih područja Velebita. Oko tisuću ljudi u starosti od 8 do 88 godina posljednjim su naporima izbjegli četnički pokolj. Oni koji su ostali, ubijeni su i zapaljeni zajedno s kućama, ili su zarobljeni i odvedeni u Knin.
– Na području općine Otočac srpska teroristička skupina, je najprije minobacačima gađala selo Babić Most, kojom prilikom su pogodili crkvu i srušili crkveni toranj, a zatim su ušli u selo i pucali iz pješačkog naoružanja po civilima, te lišili života Božu Babića, Željka Babića i Ružu Jurković.
– U večernjim satima 23. rujna 1991. godine vod 66. lako topničkog raketnog divizijuna Hrvatske ratne mornarice zauzeo je položaj u uvali Kašjuni sa zadaćom nadzora Kaštelanskog zaljeva odnosno blokade vojarne Lora i Divulje koje je držala tzv. JRM. Torpedni čamci tzv. JRM topnički su 24. 9. 1991. god. napali splitski Marjan. Dana 24. rujna 1991. godine poginuo je Josip Vranić braneći svoj rodni Split od neprijatelja. Njegovo tijelo tek je u večernjim satima izvučeno s mjesta pogibije. Prva je žrtva u Domovinskom ratu na području Splita i u redovima Hrvatske ratne mornarice.
-Tzv. JNA pješački i topnički napala Dubrovnik, Župu Dubrovačku i Konavle iz smjera Istočne Hercegovine i Crne Gore. Napadnuta je Vitaljina. 144 stanovnika Vitaljine i brojne obitelji iz Župe Dubrovačke prisiljene su napustiti svoje domove i zaklon potražiti u Dubrovniku.
-Osnovana 34. inženjerijska bojna Čakovec
– Karavana mira sastavljena od mladih ljudi iz Italije, Švedske, Njemačke, Francuske i ostalih europskih država stigla je iz Trsta u Zagreb donoseći poruku mira. karavana broji više od 400 članova. u zagrebu su se sreli s hrv. intelektualcima, a njihov domaćin, gradonačelnik Boris Buzančić zamolio je članove karavane da istinu o Hrvatskoj prenesu svojim vladama.
24. rujna 1993.
24. rujna 1993. Hrvatska vlada prihvatila stavljanje oslobođenih sela u Medačkom džepu pod nadzor UNPROFORA. Traju sukobi u BiH. Tragedija bolnice Nova Bila.
