|

IN MEMORIAM G O J K O Š U Š A K

IN MEMORIAM

G O J K O   Š U Š A K

3.5.1998.  – 3.5.2018.

 

Ratni ministar obrane Republike Hrvatske Gojko Šušak, rođen je 16. ožujka 1945. godine  u  Širokom Brijegu kao šesto dijete u obitelji Ante i Stane Šušak. Nakon osnovne škole pohađao je gimnaziju u Širokom Brijegu, a pedagošku akademiju upisao je 1963. godine u  Rijeci. Uoči poziva za služenjem vojnog roka u JNA, 15. kolovoza 1968. godine  odlazi u Austriju, a potom u Kanadu.

Tijekom 1969. godine započinje studiranje na Algonqui Collegeu – Bussines and Administration. Od 1972. do 1990. godine bavio se poduzetništvom. Bio je suvlasnik poduzeća Susak Enterprises, Ltd. i GG Decor and Interior Desing. Bio je utemeljitelj i predsjednik Zaklade hrvatskih studija u okviru koje je 1985. prvi put u svijetu uspostavljena katedra za hrvatski jezik na kanadskom sveučilištu Waterloo. Bio je direktor hrvatske škole u Ottawi od 1985. do 1990., te je bio na čelu Hrvatsko-kanadske kulturne federacije. Potkraj osamdesetih domaćin je dr. Franji Tuđmanu prilikom njegova posjeta Kanadi. U Hrvatsku se vratio u siječnju 1990.godine  Sudionik je prvog Općeg sabora HDZ-a održanog u Zagrebu.  Nakon pobjede HDZ-a na prvim demokratskim izborima, 30. svibnja postao je ministar iseljeništva u Vladi RH. Od 4. ožujka do 18. rujna 1991.godine  bio je zamjenik ministra obrane Martina Špegelja, te od 18. rujna 1991.godine  imenovan je  Ministrom obrane na toj dužnosti bio je do svoje smrti.  Postao je jedan od najbližih suradnika predsjednika republike Hrvatske dr. Franje Tuđmana. Na kraju vojno redarstvene operacije „Oluja“,  Vrhovnom zapovjedniku Oružanih snaga Republike Hrvatske  dr. Franji Tuđmanu predao je povijesni   izvještaj: „Gospodine predsjedniče, zadatak je izvršen“.

Gojko Šušak umro je 3. svibnja 1998. godine  u Kliničkoj bolnici Dubrava. Na njegovu pokopu William Perry je rekao da je „za Hrvatsku bio presudan u uspostavi slobode, a za Sjedinjene Države za uspostavu mira“. Pokopan je u Aleji hrvatskih branitelja na zagrebačkom Mirogoju. U Zagrebu jedna ulica nosi njegovo ime, a u Širokom Brijegu njegovo ime nosi jedan trg. Unutar HDZ-a 1999. godine osnovana je Zajednica branitelja koja nosi ime pokojnog ministra.

Zbog iznimnog doprinosa u stvaranju samostalne Republike Hrvatske i njenih Oružanih snaga  RH višestruko je odlikovan odličjima RH: Veleredom kralja Petra Krešimira IV. s lentom i Danicom, Veleredom kralja Dmitra Zvonimira s lentom i Danicom, Redom kneza Domagoja s ogrlicom, Redom Nikole Šubića Zrinskom, Redom Ante Starčevića, Redom Stjepana Radića, Redom Hrvatskog trolista i Spomenicom Domovinskog rata.  Posmrtno je 5. svibnja 1998. godine promaknut u čin stožernog generala Hrvatske vojske. Bio je u braku sa suprugom Đurđom,  s kojom je imao  troje djece: Katarinu, Tomislava i Jelenu.

Odgovori