Tekst i slike: Damir Borovčak
U ponedjeljak 26. rujna, u organizaciji Udruga pripadnika središta gardijskog za specijalističku obuku dočasnika “Damir Tomljanović – Gavran” iz Zadra započelo je tradicionalno hodočašće vojnih veterana. Ove godine krenulo se iz povijesno slavnog Gvozdanskog u pravcu crkve Hrvatskih mučenika na Udbini. Najizdržljiviji dragovoljci i branitelji iz Domovinskog rata okupili su iz svih dijelova Hrvatske, kako bi u pet dana propješačili put od ukupno 176 kilometara. U subotu 31. rujna stići će u Udbinu gdje će sudjelovati na Križnom putu i zatim prisustvovati na euharistijskom slavlju.
Ovo hodočašće izuzetno je zahtjevno, jer samo pripremljeni, jaki i uporni, po svim vremenskim uvjetima, mogu izdržati nekoliko dana velikih fizičkih napora, proći vrlo zahtjevne dionice od tridesetak do čak 46 km u jednom danu. Samo oni koji su pokušali pješačiti više desetaka kilometara mogu shvatiti zahtjevnost takvog hodočašća. Stoga hodočašće nije masovno već okuplja do tridesetak najizdržljivijih i najupornijih. Za dobro medijsko izvješćivanje valjalo je uzeti učešće u barem jednoj dionici. Zato se autor ove reportaže odlučio priključiti i doživjeti to druženje, napor, žrtvu i radost pješačenja na prvoj dionici Gvozdansko – Glina u dužini od 37 kilometara. Tek poslije dobivenih žuljeva i bolova u mišićima, pravilno se vrjednuje taj trud i žrtva onih koji su se po šesti puta okupili na čast i slavu hrvatskih mučenika.
Okupljanje hodočasnika započelo je u nedjelju poslijepodne u Gvozdanskom, poznatom po hrvatskom velejunaštvu, kad su hrvatski branitelji iz vremena obrane od turaka stekli naziv predziđe kršćanstva. U Gvozdanskom se nisu predavali ni pod koju cijenu. Tako je bilo u zimi 1577. i 1578. godine kada su se onemoćali od silne iscrpljenosti, od gladi, ranjavanja i konačno nedostataka ogrijeva, branitelji se smrznuli na zidinama utvrde (vidi ovdje). Podno utvrde, u dvorištu kuće obitelji Josipa Grabarevića uspostavljen je noćni tabor hodočasnika. U župnoj crkvi Sv. Filipa i Jakova navečer je održana sveta misa, koju je slavio kancelar Sisačke biskupije mons. Marko Cvitkušić za okupljene hodočasnike koji su se spremili u zoru krenuti na svoj put prema Udbini. U propovijedi mons. Cvitkušić je objasnio povijesne uzroke i posljedice hrabre obrane Gvozdanskog, povezujući ih sa suvremenom stvarnošću i hodočasničkom željom da tu mučeničku smrt časte, slave i pomole se za hrvatske mučenike iz svih povijesnih vremena na Udbini. Poslije mise upriličeno je zajedničko večernje druženje domaćina – Udruge veterana samostane domovinske postrojbe Dvor i pristiglih branitelja iz drugih veteranskih postrojbi. Izmijenjene su pozdravne riječi i zahvale te je uslijedila večera, ukusan gulaš na lovački način.
Medijski izvjestitelj Damir Borovčak i tajnik Udruge “Damir Tomljanović – Gavran” Željko Turić
U ponedjeljak ujutro osvanulo je kišno jutro. No to nije spriječilo hodočasnike da se spremno popnu i okupe u utvrdi Gvozdansko, polazišta na hodočašće. Nekoliko najvažnijih povijesnih podataka o velejunačkoj odbrani Gvozdanskog, ispričao im je autor ovog teksta i autor knjige Gvozdansko – hrvatsko velejunaštvo bez svjetskog uzora. Zatim su se hodočasnici pomolili i zaprimili blagoslov od vojnog kapelana iz Karlovca Vladislava Mandure, koji ih je došao ispratiti za tu prigodu. Spustivši se iz utvrde, hodočasnici su odali dužno poštovanje kratkom molitvom i paljenjem svijeće kod križa i spomenika žrtvama Gvozdanskog o Božiću 1941. i žrtvama iz 1991.g. Potom su u koloni krenuli iz Gvozdanskog na svoju prvu dionicu prema Glini.
Hodočasnički put vodio je preko Gornjeg Žirovca. Dragovoljci su u hodu međusobno komentirali nedavni pokušaj pripadnika terorističkih postrojbi paravojske tzv. republike srpske krajine, koji su prije nekoliko dana u tom mjestu imali nakanu postaviti spomenik lažnog pripisivanja stradanja civila vojno redarstvenoj akciji “Oluja” kada su srpske motorizirane jedinice u brutalnom proboju pregazile svoje izbjeglice. Poruka dragovoljaca glasi – ne igrajte se s istinom, jer pokušaji novih podvala ne će proći.
Potom je uslijedio prelazak preko Vratnika na nadmorskoj visini od 476 metara te su uz nekoliko kraćih odmora hodočasnici rano poslijepodne stigli do naselja Maja. Tu su odali počast molitvom i paljenjem svijeća ispred spomenika žrtvama tog kraja. Pred Glinom je uslijedila još jedna kraća stanka i molitva pred križem na raskrižju prema spomeniku Domovinskog rata u Joševici.
Pokolj u Joševici dogodio se 16. prosinca 1991. U tom ratnom zločinu srpske su paravojne postrojbe ubile ukupno 32 civila od ukupno 150 stanovnika koliko ih je živjelo u tom kraju. Podlost ovog zločina sastoji se u tome što u joševičkom području nije bilo oružanih sukoba, a okupacijske vlasti pobunjenih Srba tamošnjim su Hrvatima kao jamčili mir i sigurnost, ako se ne budu oružano odupirali okupaciji. DORH je podigao optužnicu protiv počinitelja tog zločina tek poslije 17 godina, a optuženi žive danas u Srbiji, pa sudski slučaj Joševica stoji u ladicama (vidi ovdje).
Nakon devet sati hodanja i 37 prevaljenih kilometara, postrojba hodočasnika dragovoljaca i veterana Domovinskog rata ponosno i zadovoljno ušla je u grad Glinu. Dočekana je ispred gradskog poglavarstva od gradonačelnika Milana Bakšića, njegovih suradnika i predstavnika branitelja grada Gline. Grad Glina se prvi put spominje 01. lipnja 1284. godine, a današnji stanovnici su vrlo ponosni na povijesnu činjenicu da je od 1841. do početka 1848. godine u Glini živio i zapovijedao pukovnik Josip Jelačić. U tom vremenu je i kadet Josip Runjanin uglazbio pjesmu Horvatska domovina Antuna Mihanovića, koja je kasnije proglašena hrvatskom himnom „Lijepa naša domovino“. U tom razdoblju Glina je doživjela kulturni i nacionalni procvat te uvijek bila i ostala ponosan hrvatski grad.
Nakon pozdrava i razmjene povijesnih informacija o stradanju Gline u Domovinskom ratu, hodočasnici su predvođeni domaćinima na temeljima crkve sv. Ivana Nepomuka pomolili se i zapalili svijeće. Molitvu je predvodio novi glinski župnik vlč. Ivica Mađer. Temelji župne crkve sv. Ivana Nepomuka danas su memorijalno mjesto na glavnom gradskom trgu u Glini. Crkva je građena od 1824. do 1827.g. i imala je arhitektonsku, urbanističku i veliku povijesnu vrijednost zbog mnogih povijesnih značajki. Glavni pokrovitelj gradnje župne crkve bio je austrijski car Franjo, koji je crkvi darovao i orgulje. Klasicistička jednobrodna građevina imala je zaobljeno svetište, u unutrašnjosti crkve nalazila se propovjedaonica, krstionica, klupe, orgulje iz 19.st., kasnobarokni relikvijar sv. Ivana Nepomuka i kalež. U vremenu srpske okupacije crkva je srušena i uništena do temelja. Dana 6. kolovoza 1995. godine postrojbe Hrvatske vojske i policije u veličanstvenoj VRA “Oluja” oslobodile su Glinu te taj datum obilježava kao Dan grada. Poslije oslobođenja od srpskih despotskih okupatora u Glini je na novoj lokaciji izgrađena velika nova crkva, kao i obnovljeni drugi gradski objekti. Poslije razgledavanja nove crkve uslijedilo je zajedničko druženje ugodnih domaćina Glinjana i branitelja hodočasnika, koji su tako okončali svoj prvi dan na puta prema Udbini.
I ove godine, izvrsna organizacija i ideja hodočašća od strane Udruga PSG SGS “Damir Tomljanović – Gavran” iz Zadra, kako bi se dragovoljci i branitelji iz svih krajeva Hrvatske udružili na zajedničkim pohodima koji ukazuju i obnavljaju sjećanje na stariju i noviju hrvatsku mučeničku povijest, dokazala se već na prvoj dionici tog puta. Šteta je da medijski izvjestitelji televizijskih kuća ne prikazuju kamerom takve događaje koji bi hrvatskom gledateljstvu prikazali ljepote krajolika Lijepe naše, a mlađim naraštajima ukazali na potrebu stalnog poštivanja žrtve, mučeničke patnje i stradanja iz Domovinskog rata. Ujedno, zanimljivo je na tom butu bilo se upoznati sa svim povijesnim zanimljivostima ovih hrvatskih krajeva. Poruka hodočasnicima, pješačite sretno do Udbine gdje se ponovno vidimo u subotu 31. rujna.
Tekst i slike – Damir Borovčak
