|

Gromovi na Livanjskom bojištu

Izvor teksta i fotografija: Monografija 2. gbr Gromovi

 

Na inicijativu pripadnika 2. “A” brigade ZNG-a, odlučeno je da se isključivo od gardista dragovoljaca, koji su većinom bili iz BiH, organizira Taktička grupa (TG) koja će se uputiti na Livanjsko bojište. Padom Kupresa, početkom travnja 1992., ubrzane su pripreme za upućivanje TG-a na Livanjsko bojište.

Dragovoljačka Taktička grupa 2. “A” brigade jačine 220 gardista, formirana je 15. travnja 1992. godine. Postrojba je stigla u Livno 17. travnja 1992. oko 20:00 sati i smještena je u predgrađe Livna, Zastinje. Dana 7. svibnja 1992. u TG Livno priključuju se dragovoljci iz 1. i 3. pješačke satnije. Od tada, dragovoljci iz 1. pješačke bojne djeluju na Livanjskom bojištu sve do odlazaka na Dubrovačko bojište sredinom i krajem lipnja 1992. godine. Jedna skupina dragovoljaca ostala je u području Livna sve do polovice kolovoza. Zapovjednik TG Livna bio je Boris Jacović, a njegov zamjenik Ivan Mandić.

Taktička grupa Livno odmah se podređuje Zapovjedništvu obrane grada Livna pod zapovijedanjem brigadira Ante Gotovine. U to vrijeme dolazak ovakve jedne postrojbe, s puno ratnog iskustva i pokazane hrabrosti na hrvatskim bojištima, puno je značio za samopouzdanje i sigurnost svih pripadnika HVO-a i hrvatskog naroda na tom području.

Taktička grupa dobila je borbenu zadaću da jednim dijelom snaga preuzme obrambeni sektor na obroncima planine Cincar, oko tt 1142 Strmica i tt 1297 Bezdanka. Zadaća snaga sektora bila je zaustaviti napad neprijateljskih snaga iz smjera Glamočkog polja i planine Cincar prema Livnu.

Druga zadaća TG-a bila je iz vlastitih redova formirati interventne snage za brzo djelovanje po čitavom Livanjskom bojištu, obrambenog i napadnog karaktera. To se kasnije pokazalo vrlo učinkovitim u borbenim djelovanjima. Odmah nakon dolaska, izvršena su izviđanja mogućih pravaca interventnih borbenih djelovanja.

 

Dana 18. travnja 1992. drže se i dodatno uređuju borbeni položaji na kotama Strmica, Drinovac i Bezdanka, čime je dio Taktičke grupe uspješno kontrolirao komunikaciju Glamočko Polje – Livno. U samom Livnu otkriveno je djelovanje neprijateljskih ubačenih snaga u suradnji s domaćim pobunjenicima, tzv. “pete kolone”, te je dio Taktičke grupe u suradnji s vojnom policijom Livna, krenuo u akciju pretresa terena. Zarobili su veću količinu oružja i streljiva, pronašli ratnu bolnicu, popise vojnih obveznika te brojeve njihovog zaduženog oružja. Sve je to uredno predano vojnoj policiji obrane Livna. Neprijateljske snage 9. kninskog korpusa 23. travnja iz smjera Bosanskog Grahova izvode organiziran, do tada najjači, napad duž Livanjskog polja s vjerojatnim ciljem zauzimanja grada Livna i produženjem daljnjeg napada prema južnoj Hrvatskoj.

Neprijatelj je upotrijebio respektabilne snage duž komunikacija s obje ivice Livanjskog polja koje je podržavalo jako topništvo. Nakon dojave zapovjedništva obrane Livna da je neprijatelj napao hrvatske snage na prvoj crti obrane u selima Donji Rujani i Čelebić, zapovjednik TG-a Boris Jacović s trideset pripadnika odlazi u Donje Rujane koje je dijelom već bio okupirao neprijatelj.

Kratkim upoznavanjem stanja na bojištu i brzom prosudbom situacije, donosi se odluka o trenutačnom stupanju u borbu s neprijateljem čime se privremeno zaustavlja njegov napad. U borbu se poziva i Ivan Mandić da s ostatkom interventnih snaga odmah krene prema Donjim Rujanima kako bi se uključio u pješačku borbu s neprijateljskim snagama u napadu. Dolaskom drugih interventnih snaga, neprijatelj je potpuno odbačen iz Donjih Rujana. U pješačkoj borbi s brojčano jačim neprijateljem u ljudstvu i borbenoj tehnici, Taktička grupa je, u suradnji s drugim pripadnicima obrane Livna, dala odlučujući doprinos pri zaustavljanju neprijatelja na tom pravcu te je vratila ranije izgubljene položaje. Tijekom borbenih djelovanja, poginuo je zapovjednik voda časnik Ivan Trpčić, a nekoliko je gardista ranjeno. Dana 28. travnja na komunikaciji Cincar – Livno, smrtno je stradao zapovjednik desetine Siniša Hodžić prlikom ulaska u minsko polje. Zlatko Planinac-Patak, zapovjednik satnije iz 3. pb, dobiva 4. svibnja od zapovjednika TG-a, zadaću uništenja neprijateljskih snaga u širem području kote 1677 na jugozapadnim padinama Cincara. On organizira skupinu od trideset pripadnika i brzim iznenadnim napadom, nakon dvosatne borbe, uspijeva neprijatelju nanijeti gubitke u ljudstvu i tehnici te ga odbaciti s kote 1677. Zlatko Planinac-Patak pokazao je izuzetnu hrabrost i junaštvo. Svojim je primjerom predvodio gardiste po teškom terenu obronaka planine Cincar. Hrabri i legendarni zapovjednik je, nažalost, u toj borbi poginuo, a nekoliko je gardista ranjeno.

Dana 25. na 26. svibnja, zapovjednik TG-a dobio je zapovijed za izvođenje diverzantske akcije u dubini neprijatelja. Akcija je uspješno izvedena, a snage TG-a imale su dva ranjena pripadnika. Nakon toga, došlo je do smanjenja Taktičke grupe. Jedan dio odlazi izravno za Dubrovačko bojište, a druga skupina odlazi na odmor. Još je jedna skupina otišla iz Livna za Dubrovnik u kolovozu 1992. Dvadesetak pripadnika 2. gbr, okupljeni kao dragovoljci pod zapovijedanjem Bože Drmića, javljaju se u sastav snaga za obranu općine Tomislavgrad. Poslije pada Kupresa, razmještaju se u Šuicu na prvu crtu obrane. Zadaća dragovoljaca bila je interventna pripravnost, izviđanje neprijateljskih položaja i obuka snaga HVO-a stacioniranih u Šuici. Tijekom svojega djelovanja, dragovoljačke su snage vrlo uspješno izvele nekoliko akcija u dubini teritorija neprijatelja. Svojim borbenim angažiranjem dale su veliki doprinos obrani domaćih snaga na smjeru Kupres – Tomislavgrad. Nažalost, tijekom jedne takve akcije, 3. svibnja u području Kupreškog polja, smrtno stradavaju dragovoljci i hrabri mladići Miodrag Krunić i Predrag Ognjenović.

Borbena postrojba od 220 dragovoljaca ustrojenih u Taktičku grupu, pod uspješnim vođenjem i zapovijedanjem Borisa Jacovića i Ivana Mandića, pokazala je svoje domoljublje i visoku profesionalnost.

Tijekom napada na Livno, kao interventna postrojba uspješno je vratila probijenu crtu obrane. Time je učvršćena obrana Livna i Tomislavgrada i spriječeno pomicanje crte bojišta prema Dalmaciji i Splitu. Važno je napomenuti da su i snage u području Čelebića (sjeverni rub Livanjskog polja) uz nadljudske napore uspjele uništiti neprijateljev oklop i natjerati pješaštvo u bijeg, čime su oba kraka napada neprijatelja uništena, a Livno spašeno. Taktička grupa uspješno je utvrdila i branila dio crte bojišta na obroncima planine Cincar.

Taktička grupa svojim je boravkom u Livnu profesionalno i bez pogovora izvršavala sve zadaće i bila primjer ostalim postrojbama HVO-a. Nažalost, tijekom borbenih djelovanja na Livanjskom bojištu, postrojba je imala tri smrtno stradala pripadnika.

To su: Ivan Trpčić, Siniša Hodžić i Zlatko Planinac-Patak. U području Kupresa smrtno su stradala dva pripadnika: Miodrag Krunić i Predrag Ognjenović. Ranjenih i ozlijeđenih bilo je ukupno 34 pripadnika.

Odgovori