Dinko ( Cvitan ) Zadro
16.5.1965. – 8.9.2017.
S tugom i žalosti, obavješćujemo ratne veterane 2. gardijske brigade „Gromovi“, hrvatske branitelje, prijatelje i poznanike, da nas je iznenadnom smrću u 53. godini života napustio hrvatski branitelj Dinko Zadro.
Pokojni Dinko rođen je 16. svibnja 1965. godine u Mostaru. U Domovinski rat dragovoljno se uključio 15. 11. 1990. godine pristupajući Posebnoj jedinici policije Kumrovec MUP-a RH iz koje je od 15. svibnja 1991. činio prvi sastav 2. gardijske brigade „Gromovi“. S PJP Kumrovec sudjelovao je u obrani Domovine u prvim oružanim akcijama protiv srpskih terorista u Pakracu i Plitvicama. S Gromovima je sudjelovao do kraja Domovinskog rata na Banovinskom, Dubrovačkom, Mostarskom i Zapadno-slavonskom bojištu. Sudionik je operacija „Bljesak“ „Oluja“ i „Una 95“. Obnašao je niz odgovornih dužnosti u bojnama i Zapovjedništvu brigade. Iz 2. gardijske brigade Gromovi sredinom 1996. godine prelazi u druge postrojbe HV-a iz kojih je 2009. godine umirovljen.
Za doprinos u obrani Domovine odlikovan je Redom hrvatskog trolista, Spomenicom domovinskog rata 1990 – 1992., Spomenicom domovinske zahvalnosti, Medaljom „Bljesak“ ,„Oluja“ i Zlatnom značkom „Grom“ te je više puta nagrađivan i pohvaljivan od strane zapovjednika 2. gardijske brigade „Gromovi“ i zapovjednika Zbornog područja Zagreb.
Posljednji ispraćaj dragog nam pokojnika bit će u utorak 12. rujna 2017. godine u 13,20 sati iz mrtvačnice na Markovom polju.
Ožalošćenoj obitelji, rodbini, suborcima i prijateljima pokojnog Dinka u ime Udruge ratnih veterana 2. gardijske brigade Gromovi izražavamo iskrenu sućut.
Dinko, počivaj u miru Božjem i neka ti je laka hrvatska zemlja za čiju si se slobodu borio.
Od pokojnog Dinka oprostili se njegovi suborci, veterani Gromova…..
Draga obitelji, prijatelji i suborci našeg Dinka…
Tuga koju svi skupa osjećamo danas, okupila nas je na posljednjem ispraćaju čovjeka kojega smo voljeli i poštovali.
Svjesni smo da Vi – njegovi roditelji, brat, sestre, supruga i sin, najbliža rodbina i prijatelji – ovaj rastanak proživljavate s velikim bolom i osjećajem duboke praznine koja ostaje iza Dinka i da je u ovom trenutku vrlo teško pronaći riječi utjehe.
Ali, Dinko je bio i član naše gardijske obitelji. I mi danas dijelimo Vašu bol i tužan osjećaj gubitka.
Mi se danas rastajemo s čovjekom koji je svoje najbolje godine, mladost i svu svoju snagu ugradio u temelje Hrvatske. Rastajemo se S junakom Domovinskog rata s kojim smo imali čast ispisati neke od najslavnijih stranica novije hrvatske povijesti.
I zato smo ponosni na našeg Dinka. On nije žudio za slavom i priznanjima, odličjima i pohvalama, iako ih je u njegovoj dugogodišnjoj vojnoj karijeri bilo – od najviših državnih, do onih koje mu je dodijelila naša i njegova brigada. I ta skromnost je vrlina koja se ne sreće tako često. Uvijek je bio i ostao samo jedan od nas.
Dragi Dinko, prijatelju i brate, mi tvoji suborci u trenucima kao što je ovaj ostajemo bez riječi i pitamo se kako ih pronaći i što izustiti na rastanku koji nas dijeli od ove naše zemaljske staze i vječnosti.
Odlaziš nam prerano i nenadano, za sobom ostavljaš veliku prazninu, ne samo u obitelji, nego i među nama koji smo s tobom dijelili isti san onih teških ratnih godina, ali i poslije rata, kad smo bili suočeni s nepravdama i poniženjima te smo nastavljali svoju borbu za čast, dostojanstvo branitelja i Domovine.
Nitko od nas ne pamti da si se ikad pohvalio svojim zaslugama. A imao si se čime hvaliti. Bio si među odabranima od samoga početka rata, zato što su te tvoje vrline, domoljublje, postojan karakter i strasna želja za slobodnom Hrvatskom svrstali među njih.
Od dana kad si kao dragovoljac napustio svoj rodni Mostar i poput brojnih domoljuba, Hrvata iz Bosne i Hercegovine 15. studenoga 1990. godine pristupio tadašnjoj Posebnoj postrojbi hrvatske policije u Kumrovcu.
Obavljao si zadaću osobnog osiguranja prvog hrvatskog predsjednika i tvorca današnje Hrvatske dr Franje Tuđmana kao i zadaće vezane za čuvanje vitalnih objekata u Zagrebu i okolici, do prvih vatrenih okršaja u vrijeme Krvavog Uskrsa na Plitvicama i u Pakracu, bio si uvijek na raspolaganju svojoj Hrvatskoj, bez IKAKVIH dvojbi. I ostao si joj vjeran do kraja, kao pripadnik 2. GARDIJSKE brigade GROMOVI od prvog dana njezina ustrojavanja do posljednje bitke.
Vi, najbolji među nama, koji ste svoj ratni put započeli te 1990. godine u Kumrovcu, Vinici, Rakitju, Lučkom, posijali ste sjeme otpora agresoru. Vi ste bili okosnica naših Gromova, Tigrova, Pauka, Zrinskih i Frankopana vi ste bili nada i oslonac našem narodu koji je bio izložen brutalnim napadima kao malo kad u svojoj povijesti. Vi ste se kao začetak hrvatske oružane sile postrojili na Kranjčevićevom stadionu u Zagrebu 28. svibnja te 1991. godine i dali do znanja agresoru ali i cijelom svijetu da Hrvatska neće kleknuti. Vi ste prvi stali na branik Domovine kojoj je prijetilo uništenje.
Tko će prebrojati sve one neprospavane noći koje si proveo s nama na zapadno-slavonskom bojištu, Banovini, Južnom bojištu, na hrvatskim prostorima Herceg Bosne, u Bljesku, Oluji, Uni…i tko će u nekoliko riječi sažeti sve uspomene, strepnje, snove i nade, osjećaje koji su nas nosili i doveli do slobode…svu muku, krv i znoj…
Nama, tvojim Gromovima, prijateljima i suborcima najmanje je stalo do toga da se time hvalimo, jer znamo da si i sam bio takav. Skroman i samozatajan. Zato ti nećemo izricati velike hvalospjeve.
Jedino što je bitno, jeste da danas imamo Hrvatsku, Hrvatsku za koju si zajedno s nama bio spreman dati život i time se ponosimo.
Istine radi, moramo reći da si bio jedan od onih visokih časnika pobjedničke Hrvatske vojske koji je imao jednak odnos prema vojniku, dočasniku, – časniku i generalu.
I onda kad si obnašao visoke dužnosti u brigadi, nisi se libio uzeti pušku u ruke i biti običan strijelac, krenuti u napad s vojnicima i svojim primjerom pokazati kako se brani Hrvatska.Malo je bilo takvih, koji su je s tolikim žarom željeli kao ti. I malo je onih koji su na svojim ratnim zadaćama izgarali kao ti.
Zato, Dinko, prijatelju i brate naš, neka te ova sveta hrvatska gruda primi u svoja njedra i neka ti je laka, a Bog svemogući tvojoj dobroj i plemenitoj duši nek podari mir i spokoj.
Počivao u miru Božjem.
